Trstenik forum Trstenik
Trstenik Srbija
 
 FAQ - esto Postavljana PitanjaFAQ - esto Postavljana Pitanja   TraiTrai   Lista lanovaLista lanova   Korisnike grupeKorisnike grupe   Registruj seRegistruj se 
 ProfilProfil   Proveri privatne porukeProveri privatne poruke   PristupiPristupi 

Dr Milan Stojadinovic - Ni rat ni pakt

 
Napii novu temu   Odgovori na poruku    Trstenik forum -> Politika
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeu temu  
Autor Poruka
lord.trax
Nocni Strazar
Nocni Strazar


Pridruio: 29 Jan 2007
Poruke: 5091
Lokacija: Ulmefeld

PorukaPoslao: Ned Jun 01, 2008 6:18 am    Naslov: Dr Milan Stojadinovic - Ni rat ni pakt Odgovoriti sa citatom

Nasao sam na sajtu glasa javnostu, citavu biografiju u delovima (koji su dnevno objavljivani u istoimenim novinama)... Enjoy....



U kuæi roditelja
Milanov otac roðen u selu Stopanji, blizu Kruševca

Za ono što sam u životu postao, najviše imam da blagodarim svome ocu Mihailu. On je seljaèki sin, kao što je u ono vreme bilo 90% stanovnika. Roðen je u selu Stopanji, blizu varoši Kruševca, koji je jedno vreme, u srednjem veku, bio prestonica srpskih vladara. Njegov otac zvao se Lazar, a pradeda Stojadin, od koga smo mi posle dobili porodièno prezime i zvali se Stojadinoviæ, prema tadašnjem obièaju i nareðenju Karaðorðevom, na poèetku HúH veka, o obaveznom uvoðenju porodiènog imena.

Majka mog oca zvala se Stanojka, roðena Mutavdžiæ, o kojoj mi je otac sa pijetetom govorio. Ona je podnosila najveæe žrtve samo da bi njen sin „lepojko" (moj otac je u mladosti bio vrlo lep èovek) mogao da „svrši škole": A „svršiti škole" nije bilo lako. Od Kruševca do Beograda - železnica nije bilo - moj otac je išao peške: šest dana.

Kada je svršio pravni fakultet, dobio je prvo nameštenje u Kragujevcu i stanovao kod Jane, udove Marka Markoviæa, bogatog graðevinskog preduzimaèa. Jana je bila vrlo energièna žena. Tri puta se udavala i jedan od njenih muževa bio je Krsmanoviæ, u èijoj se kuæi, na Terazijama, u Beogradu, 1. decembra 1918. proglasilo ujedinjenje Srba, Hrvata i Slovenaca u jednu državu.

Kod udovice Jane stanovala je njena sestrièina Milica, kæi Vladimira i Jelisavete Pavloviæ, rodom iz Gornje Vrbave, kod varoši Gornji Milanovac, u Srbiji. Tri godine èekao je moj otac mladu devojèicu Milicu dok nije navršila 17 godina i onda su se venèali. Godinu dana docnije rodio se njihov prvi sin, 4. avgusta 1888. u Èaèku, gde je moj otac bio premešten u tamošnji sud. Dali su mu ime Milan, verovatno usled toga što je u to vreme vladao kralj Milan Obrenoviæ, a kum je bio pristalica te dinastije. To prvoroðenèe bio sam ja.

Moja majka takoðe je bila vrlo lepa žena, pravi predstavnik èiste šumadijske rase, iz onog centra Srbije, oko planine Rudnika, u èijoj su najbližoj okolini buknula tri srpska ustanka: prvi pod Karaðorðem Petroviæem (1804), drugi pod Milošem Obrenoviæem (1815), oba protiv turske okupacije, i treæi pod pukovnikom Dražom Mihailoviæem (1941) protiv nemaèke okupacije, u Drugom svetskom ratu.




Milan Stojadinoviæ ni rat ni pakt ( 2)
Imao je èuvene pretke
Sa majèine strane bio u rodu s Tomom Vuèiæem Perišiæem
Priredio: Miroslav Jankoviæ

Nasuprot mom ocu, koji je bio malog rasta, pa su ga drugovi zato zvali Mikica, moja majka bila je visoka i vitka. NJen praded po ocu, u poboènoj liniji, bio je Melentije Pavloviæ, arhimandrit manastira Vraæevšnica i zajedno sa Milošem uèestvovao u borbama protiv Turaka.

Ostalo je zabeleženo u istoriji našeg naroda kako su u boju kod LJubiæa (1815) Turci bili potisnuli Srbe, tako da je njihov poraz izgledao neizbežan. U tom tragiènom trenutku Miloš primeti kako je arhimandrit kleknuo na kolena, pa se moli Bogu. Povuèe ga za rukav, pa reèe:
- Èujete, oèe, sada nije vajda moliti se Bogu, nego uzmi onaj doboš i lupaj, a ja æu trèati i vikati ne bi li se ljudi ustavili i povratili!
I doista, blizu njih ležaše na zemlji doboš pored poginulog vojnika dobošara. Melentije odmah stade udarati u njega i Srbi se pomalo poèeše pribirati i ponovo udare na Turke. Tako su odneli sjajnu pobedu, za koju poznati srpski istorièar M. Ð. Miliæeviæ veli da je „posvedoèila ozbiljnost srpskog narodnog ustanka i obezbedila sve docnije uspehe". U bekstvu preko Morave poginuo je i turski komandant Èaja-paša.

Za ukazanu hrabrost i neumorno sudelovanje u ratovanju, Miloš je docnije, kada je uspeo da postane vladajuæi knez, nagradio Melentija, te je postao mitropolit Srbije (1830). On je bio prvi Srbin na tom položaju, koji su dotle zauzimali iskljuèivo Grci.

Meðu Miloševim protivnicima naroèito se istakao Toma Vuèiæ Perišiæ, koji je takoðe iz porodice moje majke, pošto je bio brat od strica mitropolita Melentija. On je bio šef politièke stranke koja se zvala „Ustavobranitelji". Sjajan govornik i veliki demagog, bio je jedno vreme najmoæniji èovek u Srbiji: „Prva liènost u državi posle Kneza" - precizira prof. Slobodan Jovanoviæ. Dodeljeno mu je zvanje „vojvoda" sa titulom „prevashoditelstvo". Èuven je bio njegov govor u kome je rekao:
- Ja se ne bojim nikoga: ni Knjaza, ni Sovjeta, ni popeèitelja, ni mitropolita i niko ne treba da se boji koga. Mi smo svi ravni: što je Knjaz, to je i svinjar - što je svinjar, to i savetnik - što savetnik, to i terzija - a što terzija, to i sudija - a što sudija, to i ja... Svi smo jednaki! Ne treba da se samo jedan greje na suncu, a mi svi da stojimo u ladu, i samo jedan da podigne glavu visoko, a mi svi da gledamo u zemlju, no valja svi da gledamo gore i svi da se grejemo na suncu...
„Ustavobranitelji" su uspeli da ogranièe apsolutnu vlast kneza Miloša donevši Ustav (1830). Zatim su ga zbacili sa prestola (1839), pa i njegovog naslednika kneza Mihaila (1842) i doveli na srpski presto Aleksandra, sina Karaðorðevog. Kada je, meðutim, 1858. ponovo uspostavljena dinastija Obrenoviæa i vraæen na presto Miloš, on se strašno osvetio Vuèiæu. Držao ga je, veæ ostarelog i iznemoglog, u tamnici i to sa okovima na nogama, kao najtežeg zloèinca. U tamnici je i umro. Veruje se da je bio otrovan, po nareðenju Miloševom.

Tako su moji pretci, tokom vremena, od pristalica dinastije Obrenoviæ, postali pristalice dinastije Karaðorðeviæ i nosioci demokratskih ideja o ogranièenju vladarskog despotizma.

Moj otac,kao èlan Radikalne stranke, èiji je šef bio Nikola Pašiæ, uzeo je vidnog uèešæa u politièkom životu i kako su radikali èas bili na vlasti, èas u oštroj opoziciji prema kraljevima iz dinastije Obrenoviæ (Milan i Aleksandar), to je i moj otac u toku svoje èinovnièke službe od preko 40 godina, bio èas unapreðivan, èas progonjen. Otuda je on èesto premeštan iz jednog mesta u drugo, èak i docnije, u vreme kada je postao sudija. Iako je demokratski Ustav od 1888 - koga su radikali napisali i uveli - predviðao sudsku nezavisnost i nepokretnost sudija, za vreme Aleksandra Obrenoviæa sudska nezavisnost bila je više puta suspendovana. U to doba praktikovalo se da se Ustav ukine za jedan sat, u pola noæi, a time se ukidala i nepokretnost sudija. Za taj jedan sat potpišu se ukazi, kojim se penzionišu ili premeštaju svi politièki protivnici Vlade, a na njihove položaje dovedu sopstvene pristalice. Odmah zatim Ustav se vraæa u punu važnost i tako novi sudski funkcioneri dobiju privilegiju stalnosti i nepokretnosti.

Kao što se vidi, sistem je prilièno prost i duhovit, ali on je u porodici mog oca imao taj rezultat da smo se nas èetvoro njegove dece, dva brata i dve sestre, svaki od nas rodio u drugom mestu: ja u Èaèku, brat Dragomir u Užicu, sestra Nadežda u Kruševcu i najmlaða sestra Radmila u Beogradu.


Milan Stojadinoviæ ni rat ni pakt (3)
Najbolji Kruševljani pali na Kosovu
Milanov otac je voleo da ironièno komentariše istoriju

Celog svog života moj otac je pravio sudsku karijeru. Prešao je sve stepene, od najmanjeg pa do najvišeg, to jest do sudije vrhovnog kasacionog suda. Kad je na svršetku godina starosti bio penzionisan, on je još nekoliko godina vršio advokatsku praksu.

Kao dugogodišnji sudija i advokat, on je poznavao psihologiju ljudi, imao veliko lièno iskustvo i teško da bi ga neko mogao u neèemu prevariti. Kada bi mu se skrenula pažnja na izvesnu liènost da bude oprezan u govoru s njom, on bi - pola u šali, pola u zbilji - imao obièaj da kaže:
- Ne brini! Imao sam ja posla i sa veæim zlikovcima!

Pouzdanost u sebe i u svoju ocenu ljudi i prilika ogledala se i u naèinu njegovog govora. Èesto bi uzimao ton ironièan, pokazujuæi svoju superiornost, ali uvek na naèin da to drugog ne uvredi. Isto tako mnogo je voleo da se šali i da pravi viceve na tuði, ali i na svoj raèun. Kada bi mu neko hteo da polaska da je, s obzirom da je rodom iz najbliže okoline Kruševca, i on takoðe jedan od potomaka srpskih junaka, koji su u borbi protiv Turaka ginuli na Kosovu polju "za krst èasni i slobodu zlatnu", on bi taj kompliment odbijao sa osmejkom:
- Najbolji Kruševljani pali su na Kosovu polju pored svog cara...

Kao sudija, on se držao strogo pravnih propisa, zakonskih prava i dužnosti, bio strogo moralnog shvatanja, kako u javnom, tako i u privatnom životu.
Sa svojom ženom, mojom majkom, živeo je u najveæoj slozi i ljubavi. Nikad nisam èuo da su ikada izmenjali koju oporu reè.

Prema meni moj otac je bio i otac i drug. Pravili smo šetnje i izlete peške po okolini Kruševca. Kada bismo prolazili pored koga istorijskog mesta, on bi mi u dve reèi objašnjavao njihov znaèaj.
Poreklo mog oca iz okoline prestonice cara Lazara i moje majke sa Rudnika, kao i njeno srodstvo sa herojima iz vremena borbe Srba za svoju nacionalnu slobodu, uticali su na mene da sam sa najveæim interesovanjem èitao sve što sam mogao naæi u udžbenicima istorije i narodnim pesmama o boju na Kosovu i o Prvom i Drugom srpskom ustanku protiv Turaka.

To moje prvo vaspitanje u kuæi mojih roditelja bilo je, dakle, upuæeno u èisto srpskom, nacionalnom duhu.

S druge strane, materijalne štete koje smo trpeli zbog progona, kojima je moj otac bio izložen kao èlan Radikalne stranke, u borbi protiv poslednjeg kralja iz dinastije Obrenoviæ, izazvali su kod mene ogorèenje na despotizam kraljevske samovolje i budili duh borbenosti radi trijumfa demokratskih naèela i poštovanja èovekovih prava.


Poèetak školovanja
Priredio: Miroslav Jankoviæ

Osnovnu školu sam poèeo u Èaèku a dovršio u Kruševcu i tu pošao u gimnaziju, koju sam produžio u Užicu, gde sam uèio treæi, èetvrti, peti i šesti razred.

U ova dva poslednja razreda poèeo sam da se interesujem i za politièka pitanja. U to vreme u Užicu, pa i u užièkoj gimnaziji bilo je dosta socijalista. Oni su krišom širili meðu ðacima "Radnièke novine", zabranjen socijalistièki list. Njegov naslov sa krupnim crvenim slovima privukao je moju pažnju i ja sam poèeo da ga uzimam najviše zbog primamljivog spoljnog izgleda. Nikad dotle nisam bio video novine sa crvenim slovima.

Tada sam upoznao Živka Topaloviæa, koji je u školi bio dve godine stariji od mene. On je docnije postao šef Socijalistièke stranke u Jugoslaviji.

Topaloviæ je bio organizovao mala predavanja za nas ðake-socijaliste. Bilo nas je desetak. U nekom malom, siromašnom i mraènom lokalu tajno smo se sastajali. Moralo je to biti u dvorištu iza nekog duæana sa takozvanim "užièkim proizvodima", jer se oseæao miris sušenih saraga, goveðih kobasica i svinjske pršute.

Mene je Topaloviæ oduševio svojim vrlo ubedljivim izlaganjem teorije Karla Marksa o stvaranju "viška vrednosti". Bilo mi je jasno da "višak vrednosti" potièe od neplaæenog rada i da prema tome kapitalista živi na raèun radnika. Ova nepravda morala me je revoltirati.

Slušajuæi ta predavanja i èitajuæi "Radnièke novine", meni je izgledalo kao da mi se otvara èitav jedan za mene novi svet, koji je interesantno upoznati, uæi u njegove tajne i videti kako postaje, kako se razvija i kako ima da svrši. Sve su to Marks i Engels izložili sa gvozdenom logikom i sa njihovom teorijom o kapitalizmu i borbi klasa, predvideli i proraèunali. Meni je to sve izgledalo tako jasno, prosto i ubedljivo.

Onda sam poèeo tražiti i drugu socijalistièku literaturu. Bilo je vrlo malo spisa na srpskom jeziku, obièno u vidu malih brošura, u dreèeæim crvenim koricama, koje su veæ svojom spoljnom bojom odavale revolucionarne ideje, a svojim malim formatom bile zgodne za doturanje i skrivanje od profesora i roditelja. Moj otac bio je u to vreme predsednik Okružnog suda, najviši predstavnik sudske vlasti u tom mestu, ugledan èlan jedne notorno anti-socijalistièke partije. Ko bi mogao pomisliti da njegov sin ide na tajne, revolucionarne sastanke!

Ja sam išao i na javne zborove Socijalistièke stranke, koja se zvanièno zvala "socijaldemokratska". Siromaštvo stanovnika užièkog okruga uticalo je da je ta stranka imala izvestan broj, premda ne veliki, svojih pristalica. Na njihovim zborovima bi govorili njihovi prvaci, Dragiša Lapèeviæ i Dimitrije Tucoviæ, obojica rodom iz užièkog okruga. Nosili su velike crvene "leptir" mašne i kada bi govorili stalno su gestikulirali raširenim rukama. Dok je Tucoviæ bio uglaðen, obrijan sa malim brkovima, Lapèeviæ je nosio nakostrešene brkove i veliku bradu, raštrkanu u svim pravcima, pa je uz to sa svojom razbarušenom kosom na glavi dosta lièio na Karla Maksa, što je možda uticalo da ga nazovu "ocem srpskog socijalizma".

Na njihovim zborovima, uvek van varoši - okolnost koja je meni olakšavala da im prisustvujem - nad uzdignutom tribinom za govornike bila je uvek istaknuta krupnim crvenim slovima socijalistièka deviza: "Proleteri sviju zemalja, ujedinite se!"

U vreme mog bavljenja u Užicu, posetio je grad kralj Aleksandar Obrenoviæ sa svojom ženom Dragom. Veæina naroda nije odobravala taj brak, jer se smatralo da nije dostojno da Kralj dovodi na presto jednu ženu, udovicu, stariju od njega 10 godina, a uz to sa reputacijom moralnog vladanja na dosta niskom nivou. Govorilo se èak da je ona otrovala svog prvog muža, pukovnika Mašina.

Ja sam njihovom venèanju prisustvovao godinu dana ranije u Beogradu, zajedno sa svojim ocem, koji je morao doæi kao èlan neke "deputacije iz naroda". Stajali smo na Kalemegdanu kada su oni u fijakeru prolazili ka Sabornoj crkvi, nasmejani, sreæni i veseli.

Posle tog venèanja Kralj je putovao sa Kraljicom po zemlji verovatno u nadi da æe se tako oboje "približiti narodu" ili možda postati èak i "popularnim"...


raljevina Srbija
bila etnièki èista
Od blizu tri miliona stanovnika, 99 posto bili Srbi

Brojem stanovnika na osnovu paušalnih ocena i procena ne retko se manipuliše, licitira kako brojnošæu, brojem i živih i mrtvih - poginulih u ratovima; procenama koliko bi koji narod imao danas stanovnika da nije bilo ratova i migracija i ekonomskih i politièkih. Zato sam se prihvatila da radi liènog informisanja prikupim podatke o kretanju broja stanovnika na osnovu popisa izvršenih godine 1910. u Kraljevini Srbiji, u Kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji i u Bosni i Hercegovini: zatim godine 1921. u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca i u Kraljevini Jugoslaviji 1931. godine.

Utvrðeni broj stanovnika na osnovu tih popisa slika èinjenièno stanje koje niko i nièim ne može promeniti ni osporiti.

Podruèja obuhvaæena ovom analizom su 1918. godine ušla u sastav nove države Kraljevine SHS, a vremenski okvir je 1910-1931. U Kraljevini SHS, odnosno Jugoslaviji izvršena su dva popisa, a do narednog 1941. godine nije došlo zbog rata. Popis se po pravilu vrši svakih 10 godina. U jednom trenu sam pomislila da bi podaci do kojih doðem mogli interesovati i jedan broj èitalaca i da bi bila šteta da ostanu u mojoj liènoj arhivi.

Mislim da je prava retkost na jednom mestu naæi podatke o broju stanovnika tri države, od kojih je jedan nezavisna i meðunarodno priznata - Kraljevina Srbija, druga je Kraljevina Hrvatska i Slavonija, po Ugarsko-hrvatskoj nagodbi iz 1868. autonomija koja za kralja priznaje austrijskog cara Franju Josifa I i Bosna i Hercegovina od 1878. pod austrougarskim protektoratom, a od 1908. pripojena Austrougarskoj, sa Zemaljskom vladom na èijem èelu je bio namesnik po pravilu general. Zajednièko im stanovništvo: pravoslavno, katolièko i muslimani (u Bosni i Hercegovini). Moram priznati da sam bila iznenaðena saznanjem da je stanovništvo pripisivano i iskazivano prema veroispovesti, a ne prema narodnosti.

STANOVNIŠTVO KRALJEVINE SRBIJE 1910. GODINE

Kraljevina Srbija je 1910. godine imala 2.922.058 stanovnika po podanstvu prema sledeæem: u %

srpsko


2,890.615


99,00

crnogorsko


570


0

austrougarsko


12,123


0,40

bugarsko


571


0

rumunsko


163


0

tursko


6.060


0,20

ostalo


11.956


0,40

Iz ovog pregleda se vidi da je Srbija bila država srpskog naroda sa 99% podanika srpskih državljana. Najviše stranih državljana je bilo iz Austrougarske, što je razumljivo i može se objasniti èinjenicom da su iz ove susedne države u Srbiju dolazili struènjaci raznih zanimanja, pisci, umetnici u potrazi za boljim i slobodnijim uslovima za njihov stvaralaèki rad.

Kao što se vidi, u Srbiji sa veæinskim pravoslavnim stanovništvom živelo je nešto više od 11.000 stanovnika muhamedanske vere, a kako je turskih podanika bilo 6.000, to se pretpostavlja da su ostali islamizovani Srbi.

Što se tièe podanika Austrougarske, dve treæine su katolici, a ostalo su Srbi-preèani koji su se doseljavali u Srbiju iz politièkih i ekonomskih razloga.

Izvor podataka: prethodni rezultati popisa stanovništva i domaæe stoke u Kraljevini Srbiji 31. decembra 1910. god.
Izdanje Uprave državne statistike, Beograd, 1911.


Kao i u Srbiji i Hrvatskoj, popis stanovništva je izvršen prema veroispovesti. Zastupljenost stanovnika je bila prema datoj tabeli. Struktura stanovnika po ovom obeležju pokazuje da je u Bosni i Hercegovini najviše bilo Srba - pravoslavnih, oni su bili relativna veæina od 43,49%, iza njih po brojnosti su dolazili muslimani i katolici. Za mene je iznenaðenje da je stanovnika ostalih konfesija svega 1,39%, a naroèito neznatno uèešæe Jevreja od 0,63%, s obzirom na utisak koji se sticao iz literature o Jevrejima trgovcima, zanatlijama, lekarima, o njihovom ugledu koji su uživali u društvu, a njihova konfesija je maltene izjednaèavana sa ostale tri.


UKUPAN BROJ
STANOVNIKA
1,898.044

%

Pravoslavni


825.418


43,49%

Muslimani


612.137


32,25%

Katolici


434.061


22,87%

Jevreji-Sefardi


8.219


0,43%

Ostali Jevreji


3.649


0,20%

Evangelisti


6.342


0,33%

Ostali


0,43%


8.218




Bosna i Hercegovina je imala 6 okružja (okruga) i rezultati popisa su dati po njima, ukupan broj, i po veroispovesti. Podaci su zanimljivi i vredni objavljivanja.

Zanimljivosti: najveæi okrug po broju stanovnika bio je Tuzla, zatim Banja Luka, a treæi Sarajevo. Srbi - pravoslavni imali su apsolutnu veæinu u okruzima Banja Luka i Bihaæ, a relativnu u Tuzli (3 okruga). Muslimani su bili relativna veæina samo u Sarajevu.

Hrvati - katolici su bili relativna veæina u Mostaru i Travniku (2 okruga). Meðutim posmatrano po kotarima (srezovima) dobija se kvalitativno drugaèiji odnos meðu ove tri konfesije.

Srpsko pravoslavno stanovništvo je bilo u veæini u 27 kotara: Bosanska Dubica, Bileæa, Vakuf, B. Petrovac, Glamoè, B. Novi, Trebinje, Nevesinje, banja Luka (seoski kotar), Bijeljina, Kljuè, B. Krupa, Vlasenica, Prnjavor, Prijedor, Ljubinje, Sarajevo (seoski kotar), Zvornik, Maglaj, Gacko, Kotor Varoš, Sanski Most - u ovim mestima, kotarima Srbi su imali apsolutnu veæinu, a relativnu u kotare: Višegradu, Jajcu, Tešanju i Gradaècu.

Muslimani su imali veæinu u 15 kotara: Gazin, Tuzla (seoski kotar), Èajnièe, Foèa,Kladanj, Graèanica, Zenica, Kljuè, Srebrenica, Rogatica, Visoko, Bihaæ, Tuzla, Banja Luka i Mostar (gradski kotar) i u zemaljskom gl. gradu Sarajevu.


Ubistvo kralja i kraljice
Priredio: Miroslav Jankoviæ

Iz unutrašnjosti neke "patriotske" organizacije poèele su veæ slati kolevke za buduæu bebu, koja nikako nije imala nameru da se rodi. Draga je kolevke primala, nije ih vraæala i tvrdilo se u ono doba da je planirala da u datom momentu tuðe dete podmetne kao svoje. Meðutim, taj plan nije uspeo i kad se otkrilo da Kraljica uopšte ne oèekuje nikakav poroðaj, onda se po narodu poèela širiti vest kako æe se jedan od njene braæe proglasiti za naslednika prestola Kraljevine Srbije.

Tada je èaša strpljenja bila prepuna. Stvorena je vojnièka zavera u kojoj su uèestvovali oficiri iz Beogradskog garnizona. U noæi od 12 juna 1903. Kralj i Kraljica su ubijeni. Ubijena su takoðe oba brata Kraljièina, tako da je totalno utvrðena dinastija Obrenoviæa, zajedno sa eventualnim "pretendentima" na presto, kakvi su možda mogli biti braæa Lunjevica.

Vest o tome dogaðaju odmah se proèula po Užicu. Ja sam je èuo od moje babe Janje, kojoj je to dostavila jedna komšinica, pošto su se prvo zatvorile u podrum naše kuæe, da ih niko ne vidi i ne èuje kad se ta važna poverljiva vest imala da saopšti. Kad je zatim ta novost bila i zvanièno potvrðena, u Užicu je bila primljena sa najveæim oduševljenjem.

Nekoliko dana docnije doznali su se još neki, iako ne svi detalji kraljevske tragedije. Ubistvo je izvršeno u samom kraljevskom Dvoru, u spavaæoj sobi braènog para, a da bi se i narod na ulici uverio da su oboje mrtvi, njihova polunaga tela braène su kroz prozor.

Ova tragedija kraljevskog para uèinila je na mene dubok utisak. Samo kratko vreme pre toga gledao sam njih dvoje u svom sjaju, sreæni jedan pored drugog, na balkonu gimnazije, a sada su oboje ležali mrtvi na ulici, kako se u ono vreme postupalo sa besnim psima po Užicu. A mnogi od onih, koji su se radovali njihovoj poseti gradu, sada su se isto tako radovali njihovoj smrti.

Kod starijih ljudi to mešanje vojske u politiku bilo je smatrano kao jedna tamna taèka, ali su uviðali da se mora preko nje preæi, hteli ili ne hteli, jer se postiglo ipak nešto veliko, ogromno, a to je osloboðenje zemlje od tiranije Aleksandra Obrenoviæa.

Radikalna stranka - iako nije uèestvovala u oficirskoj zaveri - primila je taj državni udar i dala mu docnije svoj blagoslov, saobrazno opštem narodnom raspoloženju.

Moj ocat je onda ubrzo dobio dvostruko unapreðenje. Pošto je nekoliko meseci pred prevrat bio penzionisan kao opozicionar, sada je ne samo reaktiviran, nego još i unapreðen od predsednika Okružnog suda u Užicu za èlana Apelacionog suda u Beogradu. Usled toga sam prešao u Beograd, u leto 1904, i tamo svršio sedmi i osmi razred u Prvoj muškoj gimnaziji.

U novoj sredini izgubio sam vezu sa Topaloviæem i drugim prijateljima socijalistima i poèeo bivati kritièkiji na teorije Karla Marksa. Poèeo sam èitati spise nemaèkih socijalista-revizionista. Taj pokret predstavljao je tada Eduard Bernštajn. Tog momenta veæ sam bio izgubljen za ortodoksni marksizam, koji je u Nemaèkoj predstavljao Avgust Bebel, a èije su ideje po Srbiji širili, sa vrlo malo praktiènog uspeha, Lapèeviæ, Topaloviæ, Tucoviæ, Kacleroviæ, Dušan Popoviæ i drugi. Socijaldemokratska partija je bila u politièkom pogledu "quantite negligeable".


Prvi susret sa Srbima preèanima
„Izlet u Sremske Karlovce i Novi Sad je nezaboravan doživljaj"

Iz vremena mog školovanja u Beogradu treba da spomenem jedan izlet koji smo mi uèenici osmog razreda gimnazije uèinili do Sremskih Karlovaca, kao gosti tamošnje Srpske gimnazije. Bili smo vrlo lepo primljeni. Priredili smo uveèe, u sali tamošnje gimnazije, jedan koncert sa igrankom. Ja sam pevao kao bariton, ali sam bio verovatno jedan od najslabijih pevaèa. uvek sam se bojao da ne uhvatim èetvrt tona više ili niže.

Seæam se da smo te veèeri pevali srpsku patriotsku pesmu:
„U boj, u boj!
Maè iz toka, braæo!
Nek' Turèin vidi
Kako mremo mi!"

Taj poziv u boj izazvao je buran aplauz publike. Još tada se poèeo kod omladine širiti onaj srpski borbeni duh koji æe nas nekoliko godina docnije odvesti u ratove za osloboðenje i ujedinjenje.

Bili smo rasporeðeni po privatnim domovima naših karlovaèkih drugova. U razgovorima sa njima imao sam prvi put prilike da se obavestim o tome kako žive Srbi u okviru Austrougarske.
Pravili smo izlet i do Stražilova, mesta koje je opevao Branko Radièeviæ.

Tražio sam da u svojoj mašti pronaðem mesto gde je možda nekada sedeo, nagnut nad svojom sveskom da piše one èuvene stihove, veæ užarenog pogleda, kašljucajuæi, nagrižen tuberkulozom:
„Lišæe žuto veæ je po drveæu,
Lišæe žuto veæe dole pada,
Zelenoga ja nikada videt' neæu...
Doðe doba da idem u groba!"

Umro je vrlo mlad i ta uspomena na Branka Radièeviæa unosila je u mene sentimentalno i tužno raspoloženje. Ono se, meðutim, nekoliko trenutaka docnije, pretvorilo u ushiæenje i radost kada smo, prolazeæi kraj plodnih vinograda, posmatrali lepe sremske devojke. One su nas vragolasto gledale, pevajuæi vesele pesme, sa zategnutim i poluotvorenim bluzama, nad jedrim grudima i odavale sliku dobrog zdravlja i bujne mladosti.

Iz Sremskih Karlovaca prešli smo u susednu varoš Novi Sad. Tu nam je od strane uprave srpske gimnazije bio prireðen sveèan ruèak. Mi Beograðani nosili smo ponosno i prkosno preko prsiju srpske trobojne trake. Oseæali smo se superiorniji od drugih, jer smo dolazili iz slobodne Srbije. Prolazeæi pored maðarskih policajaca u uniformi, koji su nas mrzovoljno gledali, ja sam prvi put shvatio znaèaj nacionalne zastave. U samoj zemlji srpska trobojka nije mi znaèila mnogo. Ovde, u inostranstvu, ona mi je znaèila sve.

Ovaj moj prvi susret sa Srbima preko Save i Dunava potvrdio mi je da je istina ono što smo mi još u osnovnoj školi uèili, da ima Srba koji žive daleko preko uskih granica Kraljevine Srbije.

Taj izlet u Sremske Karlovce i Novi Sad ostavio je na mene nezaboravljiv utisak. To je jedna od najlepših uspomena iz mog gimnazijskog školovanja.


Odlazak u Beè
Onda se nemaèki jezik za Srbiju smatrao najpotrebnijim
Priredio: Miroslav Jankoviæ

Kao nagrada za položeni maturski ispit i za vrlo dobro uèenje u gimnaziji, moj otac je odluèio da me pošalje u inostranstvo (1906) da upoznam strane zemlje i poènem sa praktiènim uèenjem stranih jezika.

Onda se nemaèki jezik za Srbiju smatrao kao najpotrebniji, kako za trgovaèke, tako isto i za nauène svrhe. Trgovaèke veze sa Austro-Ugarskom i Nemaèkom bile su veoma žive, a za studiranje nemaèki univerziteti bili su renomirani. Literatura iz sviju grana nauka bila je vrlo bogata na nemaèkom. Sem toga Sloveni, pomešani sa Nemcima ili kao njihovi najbliži susedi, svi su uèili nemaèki jezik, koji je u ono vreme bio postao zajednièki jezik za sporazumevanje svih slovenskih naroda u Centralnoj Evropi.

Tako sam preko prijatelja došao u selo Guntersdorf, kao Ober Hollabrunn, nedaleko od Beèa, gde sam proveo dva meseca, za koje vreme sam bio primoran da govorim samo nemaèki, jer nijednog Srbina tu nije bilo. Treæi mesec letnjeg raspusta proveo sam u samoj prestonici onda velike i moæne austro-ugarske monarhije.

Iako još nisam bio upisan na Univerzitet, prisvojio sam veæ bio sebi pravo da nosim sve spoljne znakove univerzitetskog studenta tog vremena: štap u ruci, „halbciliner" na glavi i rukavicu na levoj ruci. Tako opremljen bio sam prilagoðen sredini u koju sam upao a da nikome ne izgledam smešan, pa ni samom sebi, što je najglavnije. Da bih svoje „gospodstvo" još više naglasio, seo bih po koji put u fijaker na Gradenu, gde su mi imponirala udobna kola sa toèkovima od gume, sa dva dobro uhranjena konja. Još više su mi imponirali otmeni koèijaši sa cilindrom na glavi, koji su imali obièaj da svakom studentu uslužno kažu:
- Danke schon, Herr Doktor - èim bi dobili pristojnu napojnicu. Reè „Doktor" bila je naroèito jasno i glasno izgovorena, premda su i koèijaši, kao i dotièni mladi gospodin, vrlo dobro znali da æe imati da proðe još više godina do istinske doktorske titule.

Uostalom beèki koèijaši bili su mnogo superiornija klasa ljudi od njihovih kolega u drugim evropskim prestonicama. Oni su tamo èesto bili iznemogli starci, koji su pred kraj života promenili karijeru. U Beèu, naprotiv, to su bili ljudi mlaði ili srednjih godina, dobro uhranjeni, brižljivo obrijani, neka vrsta gazda-sportista, koji su imali svoju poslugu da konjima donose hranu ili spreme vodu za pojenje. Bili su u neku ruku „gospoda" i sa svojim otmenim mušterijama, koje su vozili po beèkim „ringovima", jer bi odmah stupili u prijateljske razgovore u duhu poznate beèke „Gemutlichkeit".

Studentski život u Beèu bio je tada tako prijatan i veseo da se niko nije žurio da ga „prevremeno" prekrati. Bilo jetu i „veèitih studenata", ukoliko su im to kesa ili roditelji dozvoljavali.
Naravno da sam odlazio i u pozorište i Operu, slušajuæi više puta sa zadovoljstvom „Die lustige NJitnje", koja se davala iz dana u dan, godinama, uz velike, ali uzaludne proteste crnogorskih i srbijanskih studenata zbog nepriliènih aluzija na crnogorski Dvor. Obišao sam sve beèke muzeje, poseæivao Prater, peo se na Riesenrad, pravio izlete na Kahlenberg, uživao u divnom parku Schonbrunn-a, a poposne pio belu kafu u Hotel Sacher, što mi je izgledalo da mi podiže rang i stavlja na isti nivo sa drugom gospodom iz višeg beèkog društva.

Poneki put video bih starog Franca Josefa, kako se vozi beèkim ulicama, takoðe u fijakeru sa toèkovima od gume. NJegova su kola išla sama, bez ikakve pratnje. Onda se nije znalo za obezbeðenje pomoæu mnogobrojnih motociklista uz užasnu larmu upaljenih motora. Jedino je njegov „Jager", koji je sedeo napred pored koèijaša, svojim perjem na šeširu, iz daleka nagoveštavao prolaznicima, da tuda nailazi NJegovo Velièanstvo „Kaiser von Osterreich und Konig von Ungarn".


Filozofija mesara Èeha
Zašto mušterija ne sme zahtevati da dobije èisto meso bez dodatka kostiju

Beèka publika gledala je u Franca Jozefa simpatiènog starca. Svet ga je toplo pozdravljao skidanjem šešira, na što je on odgovarao laganim, mahinalnim pokretom ruke. Davao je utisak duhovno odsutnog èoveka, kao neka figura od voska, za koga okolni svet ne postoji.

U to vreme simpatije za Franca Jozefa dolazile su uglavnom zbog teških domaæih nesreæa koje je preživeo. Njegov brat Maksimilijan, kao car Meksika, posle svega tri godine vlade, bio je zbaèen i ubijen. Njegov jedini sin, Rudolf, završio je život na misteriozan naèin u tragediji Mazerlinga. Njegova žena, neobièno lepa bavarska princeza Jelisaveta, bila je ubijena od strane jednog italijanskog anarhiste. Kao jedina uteha ostala mu je onda èuvena glumica Schratt.

Tvrdi se da je sama carica Jelisaveta približila njih dvoje, uviðajuæi da ona lièno ne može doprineti sreæi svoga muža. Car je imao obièaj da svraæa kod nje na doruèak, odlazeæi iz dvorca Schonbrunn u Hofburg da otpravlja državne poslove, sve dok jednog dana i sam nije tiho zaklopio oèi, u 86 godini života. Prièa se da se toga dana umesto cara pojavio u stanu gospoðe Schratt njegov aðutant, da bi u zvaniènoj formi i pozdravljajuæi u stavu mirno, saopštio tužnu vest:
- Pokorno javljam da je preminulo Njegovo carsko i kraljevsko Velièanstvo Franc Jozef Prvi...

Glumica ga pogleda zamišljeno i više za sebe, nego kao neki odgovor promrmlja tiho:
- Ne, on nije bio prvi...

U Hofburgu pali su mi u oèi divni, stasiti vojnici, obuèeni u plavo odelo s crvenim fesovima na glavi. Govorili su srpski meðu sobom, što me je iznenadilo. Kako to da austrijski vojnici govore srpski? I to kakav divan izgovor! Bili su to bosansko-hercegovaèki muslimani. Tu, oko njih, vrzmali su se prodavci raznih sitnica, muštikli, èešljeva, ogledala, nožiæa i drugih stvarèica, sa štapom preko ruke.

To su bili Dalmatinci i Lièani, torbari, koji su svojom pokretnom trgovinom obilazili celo prostrano Austrougarskog carstva. I oni su, naravno, govorili srpski. Sve to je bilo nešto novo i dotle nepoznato za mene. Sasvim drugi izgled Austrije mi se otkrivao, razlièan od onog u Guntersdorf-u.

Tada sam prvi put dobio osnovne pojmove o raznim narodima u austro-ugarskoj monarhiji. Poljaci su tada, zajedno sa Nemcima, bili vladajuæa politièka partija u beèkom parlamentu, premda je jedan deo austrijskih Nemaca bio protiv Habzburga i za ujedinjenje sa Nemaèkom ("Grossdeutsche Partei"). Maðari su ljubomorno održavali princip dualnosti i više polagali na svoj parlamentarni sistem, nego Austrijanci na svoj. Južni Sloveni veæ su se bili poèeli buditi sa svojim posebnim nacionalnim aspiracijama.

Stanovao sam u Lerchenfelderstrasse, u jednoj "sobi za samce", a odlazio sam èešæe kod jednog mesara u Ottakringerstrasse, koji mi je bio preporuèen od prijatelja mog oca iz Beograda. Nad ulazom u njegovu radnju bilo je, na jednoj plavoj plehanoj tabli, naslikano tele i ispod njega natpis:

"Kao što ovo tele ne može stojati ako u njegovim nogama nema kostiju, tako nijedna mušterija ne može zahtevati da dobije èisto meso bez dodatka kostiju."



Aneksiona kriza 1908. godine
Priredio: Miroslav Jankvoviæ

Argument je bio ubedljiv i zato mi je ostao u seæanju, ali iz razgovora sa sopstvenikom te radnje doznao sam da je on po narodnosti Èeh i da je Beè najveæa èeška varoš, a da Èesi imaju svoje sopstvene interese i oseæanja, sasvim razlièita od austrijskih Nemaca.

Tako je moj prvi susret sa Beèom probudio u meni razmišljanja o sastavu i buduænosti te konglomeratske države, koja se zvala Dvojna Monarhija, gde su živeli Nemci, Maðari, Poljaci, Slovaci, Èesi, Srbi, Hrvati, Slovenci, Italijani, Rumuni, Ruteni i koja se toliko razlikovala od moje male, ali nacionalno jedinstvene otadžbine Kraljevina Srbije.

Godine 1908. izbila je "Aneksiona kriza". Na osnovu odluke Berlinskog Kongresa, 1878. Austro-Ugarska je ušla u Bosnu i Hercegovinu da uspostavi red i mir, ali su obe provincije ostale formalno sastavni deo turske carevine. Meðutim, 6. oktobra 1908. austro-ugarski ministar spoljnih poslova grof Aehrenthal objavio je iznenaðenoj Evropi aneksiju Bosne i Hercegovine.

Ovaj korak znaèio je otvoreno izazivanje Rusije, Srbije i Turske. Rusija je poèela da mobiliše, a Turska je uložila oštre proteste koje je Aehrenthal ublažio plaæanje u gotovu novèane oštete, uz garanciju za preostale turske državljane kao i èinjenjem drugih manjih koncesija.

Predsednik Vlade Kraljevine Srbije, Nikola Pašiæ, zajedno sa naslednikom prestola princem Ðorðem - koji je po Beogradu držao zapaljive govore protiv Austrije i postao stoga vrlo popularan - putovao je onda u Petrograd da pridobije Rusiju za odbranu srpskih interesa.

Te godine u Srbiji uzbuna je bila velika. Govorilo se samo o ratu. Ja sam tada bio student prava treæe godine i kada je objavljen upis dobrovoljaca univerzitetske omladine, bio sam meðu prvima da se prijavim. Poèeše vežbe na Topèiderskom Brdu, koje je onda bilo nenaseljeno. Bilo nas je za jedan bataljon, oko 800 dobrovoljaca. Za vežbanje dobismo drvene puške, jer pravih ni redovna vojska nije imala u dovoljnoj meri. Seæam se da smo po dosta hladnom vremenu i u zimskim kaputima vršili vežbe pod komandom kapetana Burmazoviæa.

Jedino "vojnièko" obeležje predstavljao je kožni opasaè koji smo nosili preko našeg civilnog odela. Poslednja vežba koju smo izveli sastojala se u odbijanju jednog imaginarnog neprijateljskog napada, koji je dolazio sa severa, od savske obale, pre Ade Ciganlije. Mi smo izvršili juriš na bajonet, sa trokratim uzvikom: "Ura! Ura! Ura!" Naš manevar je "uspeo" i "neprijatelj" je bio odbijen i prebaèen natrag preko Save, kako nam je saopštio komandant posle vežbe.

Šest godina docnije, kada je zapoèeo Svetski rat 1914. taj imaginarni napad pretvorio se u suštu stvarnost.

Meðunarodna kriza, zbog aneksije Bosne i Hercegovine, trajala je kratko vreme. Austro-ugarski stav podržavala je Nemaèka Viljema úú u punoj meri. Rusija, nedovoljno spremljena za rat, povukla se. Konferencija glavnih evropskih sila primorala je Srbiju da "prizna" aneksiju kao "fiat accompli". Ostavši usamljena, srpska Vlada nije imala drugi izlaz, ali je to bilo povlaèenje da bi se posle bolje skoèilo.

Od tog momenta patriotske organizacije u Srbiji poèinju sve veæu aktivnost. Naroèito se istièu: Narodna odbrana, èetnièka organizacija i "Slovenski jug".

U redakciji list "Slovenski jug", prvu reè vodio je profesor dr Božidar Markoviæ. Kako je on bio moj profesor kriviènog prava, to sam ga dobro poznavao i stupio u redakciju kao saradnik za ekonomska pitanja.

Srbija se spremala da "osveti" aneksiju. Za veliki letnji odor 1909. moj otac mi je odredio Minhen, kao mesto u kome treba da provedem tri meseca, opet radi usavršavanja u nemaèkom jeziku.



koliko sam se ja trudio da ovo prenesem hronoloski, toliko se bedan sajt trudio da me zajebe... Ovo je samo 10 delova, potrudicu se da i ostale ubacim cim budem imao vremena.


Dakle, koga ovo zanima, nek procita pa nek baci neki komentar, a koga ne zanima molim da se uzdrzi od suvisnih (citaj: glupih) komentara.
_________________


Poslednji izmenio lord.trax dana Sre Jun 04, 2008 6:55 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email
Rumenige
Kandidat za predsednika TS
Kandidat za predsednika TS


Pridruio: 28 Jan 2007
Poruke: 3148

PorukaPoslao: Pon Jun 02, 2008 9:57 am    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Bravo lorde, majstore. Smile

Jel i dalje nabavljiva knjiga preko "Glasa"?
_________________
Србија Србима!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poseti sajt autora
Tojo
Dusan Basta
Dusan Basta


Pridruio: 08 Apr 2008
Poruke: 2359

PorukaPoslao: Pon Jun 02, 2008 10:17 am    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Svaka cast!
Kad nadjes preostale delove, postuj i njih trax!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
lord.trax
Nocni Strazar
Nocni Strazar


Pridruio: 29 Jan 2007
Poruke: 5091
Lokacija: Ulmefeld

PorukaPoslao: Pon Jun 02, 2008 3:04 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Rumenige ::
Bravo lorde, majstore. Smile

Jel i dalje nabavljiva knjiga preko "Glasa"?



Mislim da jos ima da se nadje. Video sam samo u jednoj knjizari, mislim da nisu prodavali po kioscima (ne smeju). Svi delovi ima na njihovom sajtu, pa cu, cim nadjem vreme, da ubacim i ostatak.
_________________
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email
Rumenige
Kandidat za predsednika TS
Kandidat za predsednika TS


Pridruio: 28 Jan 2007
Poruke: 3148

PorukaPoslao: Uto Jun 03, 2008 8:53 am    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Molim te, ako vidis da se prodaje, javi mi koliko kosta.
Cini mi se da je ranije mogla da se naruci preko "Glasa" po ceni od 800 din.
_________________
Србија Србима!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poseti sajt autora
lord.trax
Nocni Strazar
Nocni Strazar


Pridruio: 29 Jan 2007
Poruke: 5091
Lokacija: Ulmefeld

PorukaPoslao: Sre Jul 30, 2008 1:08 am    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Nista od knjige Mad.

Evo jednog interesantnog eseja...




Jedan primer mudrog politièkog govora

Branko Nadoveza
Institut za noviju istoriju Srbije, Beograd1

Rezime: Dr Milan Stojadinoviæ, predsednik Vlade Kraljevine Jugoslavije od 1935. godine, briljantan politièki govornik, svestan istorijski prelomnih okolnosti u kojima se nalazila Kraljevina Jugoslavija, održao je tokom predizborne kampanje za decembarske parlamentarne izbore 1938. godine niz politièkih govora u kojima je obrazlagao politiku Vlade na èijem je èelu. U Novom Sadu, 13. novembra 1938. godine, održao je govor pred oko osamdeset hiljada prisutnih graðana, u kojem je izložio svoje politièke ideje i dalje politièke korake. Od strane mnogih njegovih savremenika, a potom i istorièara, govor je ocenjen kao primer mudrog politièkog govora. Stojadinoviæeva lista je dobila izbore te godine i on je sastavio ponovo Vladu ali je veæ februara 1939. godine podneo ostavku zbog nesuglasica s knezom Pavlom.
Kljuène reèi: Kraljevina Jugoslavija, predsednik vlade, politièki govornik, predizborna kampanja, parlamentarni izbori.

Nema sumnje da je dr Milan Stojadinoviæ (Èaèak, 1888 – Buenos Ajres, 1961), po obrazovanju pravnik, po životnom opredeljenju ekonomista, a po sudbini politièar, najznaèajnija politièka liènost Kraljevine Jugoslavije i, uz Nikolu Pašiæa, verovatno najznaèajnija liènost srpskog radikalnog pokreta. Njegov znaèaj kao politièara prve Jugoslavije meri se ne samo èinjenicom da je za njenog trajanja najduže bio predsednik Kraljevske vlade, veæ i ukupnim posledicama delovanja njegove liènosti.
Stojadinoviæ se srpskom radikalnom pokretu pridružio dok je bio na studijama prava i vrlo brzo je izbio u prve redove radikalnog pokreta. U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca, s trideset i nekoliko godina, bio je ministar finansija u Vladi Nikole Pašiæa, da bi se tokom diktature Kralja Aleksandra I (s kojom se ozbiljno nije slagao) politièki pasivizirao i bavio se godinama ekonomijom. Njegova politièka zvezda u punom sjaju je blistala od 1935. do 1939. godine, kada je bio predsednik Vlade (Ministarskog saveta) Kraljevine Jugoslavije i ministar inostranih poslova. To je, inaèe, bio period znaèajnog privrednog razvoja države. U tom periodu je osnovao i politièku organizaciju – Jugoslovensku radikalnu zajednicu (JRZ), sastavljenu od dela srpskih radikala, Jugoslovenske muslimanske organizacije i Slovenske ljudske stranke.
Tokom svoje vladavine, spoljnu politiku Kraljevine Jugoslavije je kreirao prema interesima države, uvek ceneæi i uvažavajuæi sveukupnu politièku situaciju u Evropi i pokušavajuæi da u teškom vremenu pred Drugi svetski rat Jugoslaviju održi neutralnom (što je bio jedini naèin da se zemlja saèuva od raspada), balansirajuæi izmeðu sila Osovine i zapadnih demokratija. Svoje viðenje unutrašnjeg ureðenja zemlje èvrsto je zasnivao na principima unitarizma i centralizma, koji su bili utemeljeni u principima stvaranja prve Jugoslavije, kao i u Vidovdanskom i Oktroisanom ustavu. Zbog toga je vrlo brzo stekao opoziciju, pre svega u hrvatskom narodu (koji je pretežno zastupan od HSS), a u srpskom narodu olièenu u tzv. Glavnom odboru Narodne radikalne stranke, Demokratskoj i Zemljoradnièkoj stranci. Ove opozicione snage æe se tokom 1937. godine protiv njega organizovati u tzv. Udruženu opoziciju (na èelu s hrvatskim politièarem dr Vlatkom Maèekom), kojoj je Stojadinoviæ bio prepreka za ostvarivanje politièkih ciljeva – pre svih, za izgradnju Jugoslavije na federalistièkim i autonomnim principima, ponajpre za hrvatski narod. Udružena opozicija æe mu se suprotstaviti na de- cembarskim (11. decembra) izborima 1938. godine, ali æe ih njegova lista tesno pobediti zahvaljujuæi izbornim pravilima. (Lista Milana Stojadinoviæa dobila je 1.643.783 glasa i 306 poslanièkih mesta, dok je lista Vlatka Maèeka dobila 1.364.524 glasa i samo 67 poslanièkih mesta.) Ponovo je formirao Vladu ali æe ubrzo (4. februara 1939. godine) podneti ostavku zbog svog protivljenja politici kneza Pavla u rešavanju hrvatskog pitanja, koja je ostvarena sporazumom Cvetkoviæ-Maèek avgusta iste godine, kao i zbog protivljenja preteranom približavanju Kraljevine zapadnim demokratijama. U JRZ je postao disident i godinu dana se nije bavio politikom, da bi poèetkom 1940. godine pokušao (bezuspešno) da osnuje novu stranku (Srpsku radikalnu stranku) ali je kao pretnja anglofilskim krugovima u zemlji ubrzo uhapšen i stavljen u internaciju.
Uoèi rata izruèen je Britancima u Grèkoj, koji su mu dozvolili da otputuje u Argentinu, gde je proveo poslednjih dvadesetak godina, baveæi se ekonomijom i, jedno vreme, savetujuæi argentinskog predsednika Huana Perona.
Doktor Stojadinoviæ je imao više struènih, nauènih i publicistièkih radova, ali je, svakako, najpoznatiji po memoarskom delu “Ni rat ni pakt”, objavljenom posthumno u Argentini, u kojem je, opisavši svoj život i politièku borbu, dao svoje viðenje suštine politike i prelomnih trenutaka u trajanju Kraljevine Jugoslavije. U ovom memoarskom štivu Stojadinoviæ je posvedoèio i o svojim razlozima približavanja zemlje nacistièkoj Nemaèkoj i fašistièkoj Italiji (zapravo, balansiranja izmeðu dva suprotstavljena bloka), zbog èega mu se u zvaniènoj istoriografiji socijalistièke Jugoslavije najviše zameralo, kao i o svom zalaganju za potpisivanje Kon- kordata s Vatikanom, što je uzrokovalo da stekne veliki odijum u visokim krugovima Srpske pravoslavne crkve.
Istorijske ocene njegove liènosti, njegovog politièkog dela i ekonomskih poteza razlièite su, èesto sasvim suprotne, ali niko mu ne porièe izuzetan istorijski znaèaj.
Na osnovu istorijskih izvora koji su nam dostupni, sa sigurnošæu možemo utvrditi da je Milan Stojadinoviæ bio i briljantan politièki govornik. Svoje besednièko umeæe, kojim je uspešno zastupao svoje politièke ideje, potvrðivao je kako na politièkim predizbornim skupovima, tako i držeæi izuzetne parlamentarne govore u Skupštini. Pravi dragulj politièkog besedništva u Srba je njegov govor u Skupštini povodom verifikovanja Ugovora o Konkordatu izmeðu Vatikana i Kraljevine Jugoslavije (što, vreme æe pokazati, nije bio politièki nemudar potez), kada se svojim reèima suprotstavio velikom i u mnogo èemu dirigovanom nezadovoljstvu protivnika Konkordata. Kao izuzetan politièki govornik istakao se i u kampanji JRZ pred decembarske izbore 1938. godine, koja æe ostati upamæena po njegovim govorima u Beogradu, Sarajevu, Ljubljani, Bosanskom Novom, Bijeljini, Velikom Beèkereku (Zrenjanin), Šapcu i Negotinu. Za prikazivanje Stojadinoviæa kao mudrog i energiènog politièkog besednika izuzetno je znaèajan govor u Novom Sadu, 13. novembra 1938. godine, pred (kako je zabeležila štampa) oko osamdeset hiljada graðana.
Znaèaj tog govora posebno je u tome što je, predstavljajuæi svoj politièki program, istakao veliki znaèaj Vojvodine za razvoj Kraljevine Jugoslavije, kao i potrebu za pristupanjem nacionalnih manjina politici vlade i JRZ, ne odrièuæi im pravo na posebnost ali insistirajuæi na zajednièkom životu i toleranciji. Svojim govorom, kao i konkretnim pomiriteljskim potezima dobre volje prema manjinama, dr Stojadinoviæ je uspeo da nemaèku nacionalnu manjinu u Vojvodini (više od pola miliona stanovnika) pridobije kao sastavni deo JRZ koji je glasao za njegovu listu. Ovo je njegov izuzetan i nesumnjiv politièki uspeh, buduæi da je u to vreme nemaèka nacionalna manjina, svuda gde je postojala, bila faktor rušenja sistema evropske bezbednosti. Nadalje, ovaj govor je znaèajan i po Stojadinoviæevoj originalnoj maksimi: “U svojim meðunarodnim odnosima, mi ne tražimo ništa tuðe ali ne damo ni pedalj zemlje koja je naša!”, koja je obeležila suštinu njegovog politièkog delovanja ali je bila i suštinski princip istorijske borbe srpskog naroda za slobodu. (Ovu maksimu desetak godina kasnije, u sasvim promenjenim okolnostima, izreæi æe Josip Broz Tito kao èuvenu krilaticu “Tuðe neæemo – svoje ne damo!”, da bi je nedavno ponovio još jedan Hrvat – Ivo Sanader, predsednik Vlade Republike Hrvatske, izazivajuæi salve smeha poslanika u Saboru, više zbog podseæanja na Broza nego što je maksima neozbiljna.) S druge strane, danas ovaj govor predstavlja izraz verovanja dr Stojadinoviæa (za koje neko može utvrditi da je naivno) da jednom mudrom, neutralnom politikom Jugoslavija može izbeæi strahote svetskog rata koji je bio na pomolu i ostati cela, “nedeljiva i nikad deljiva” (što je ideja, imanentna dr Stojadinoviæu, koji je bio jugoslovenski nacionalista i integralista). Govor je, inaèe, tipièan primer uspešnog predizbornog, agitatornog politièkog govora, kojim je politièka scena Kraljevine Jugoslavije obilovala.
Prijatelji i braæo! Dragi Novosaðani!
Veoma mi je prijatno što èinim posetu Novome Sadu u vreme kada Vojvodina proslavlja dvadeset godina otkako je ostvaren vekovni san naših pradedova o ujedinjenju Vojvodine sa Srbijom. (Burne ovacije prisutnih) Ja dolazim da u ime kraljevske vlade podelim sa vama oseæanja radosti i da, misleæi na buduænost, zajedno sa vama odam poštu našoj velikoj prošlosti. (Usklici: ‘Živeo dr Stojadinoviæ!’) U tim mislima, sa pijetetom uzimam reè na mestu, sa koga je Svetozar Miletiæ za narodna prava dizao glas, a Jaša Tomiæ srpstvo slavio. (Usklici: ‘Slava im!’)
Ova sveta zemlja našeg naroda, pre nego æe se nazvati Vojvodinom, vekovima se zvala Novom Raškom i Novom Srbijom. Ona je primila u svoja naruèja kneza Lazara i cara Uroša. (Usklici: ‘Slava im!’) Nad njom lebde senke naših vladara, a zidine Despota Ðurða još èuvaju stražu nad njenom ravnicom.
Novi Sad je bio duhovna prestonica našeg naroda, ognjište patriotizma koje je obasjavalo naciju. Neizmerna je bila ljubav vaša prema Srbiji. S braæom, od koje vas je sudbina delila, vi ste bili jedno srce. Pevali ste kralju Petru:
‘Kad izvesni kucne èas…’ (Usklici: ‘Slava kralju Petru!’)
I kad je taj èas došao, svi ste bili s njim. Išli ste u dobrovoljce, u tamnice i na vešala i ispisali ste vašim junaštvom ep dostojan vašeg srpskog imena i dostojan javorovih gusala Filipa Višnjiæa. (Odobravanje: ‘Tako je!’)
Te èetiri godine borbe, to je bilo raspeæe našeg naroda. Širom Vojvodine rasejani su svetli grobovi pored puteva, pored zidina, na poljanama, u portama. Petrovaradinski zidovi bili su svedoci muèenja kakva nije zapamtio svet.
Najzad, iz patnji rodila se sloboda. Došla je pobeda, koja je Jugoslaviju ujedinila i donela joj granice. U ove dane, pre dvadeset godina, prve srpske trupe umarširale su u Novi Sad. (Usklici: ‘Živeo naš voða!’) Na ovom mestu zapeèaæeno je veèno jedinstvo Vojvodine i Srbije. (Dugotrajno klicanje: ‘Živeo voða! Živela Jugoslovenska radikalna zajednica!’)
Novi Sade, ti si svoje ime srpske Atine èasno zaslužio! Bio si i Atina i Sparta. Èuvao si nacionalni zavet kroz vekove i podneo si sve žrtve za nacionalni ideal. I zato, kada je sloboda donela zajednièku državu, prva prestonica osloboðene Srbije, Kragujevac, kome si slao rodoljupce i prosvetitelje, predao ti je palmu prvenstva da budeš glavni grad i Vojvodine i Severne Šumadije. Svim tim borcima, znanim i neznanim, ja želim danas da odam dug zahvalnosti. Slava im! (Burno klicanje: ‘Slava im!’)
Mi se moramo pokazati dostojni njih. Oni su se borili za ujedinjenje Jugoslavije. Naš ideal je da danas izgradimo Jugoslaviju. (Usklici: ‘Živela Jugoslavija!’) I kao što je Vojvodina nekad prednjaèila u delu osloboðenja našeg naroda, tako ona danas ima svetu dužnost da prednjaèi u delu konsolidovanja države. (‘Živeo! Voða! Voða! Voða!’) Najveæa pošta koju možemo ukazati onima koji su živote položili je to da njihovo delo nastavimo, vezujuæi sve krajeve u isti napor za napredak naroda. (Usklici: ‘Živeo!’)
Kako je lepa danas Jugoslavija za koju su se oni borili! Jugoslavija ima danas tek dvadeset godina. Prebolela je bolesti detinjstva koje su bile duge i teške. Još pre tri godine horizonti su nam bili zamraèeni. Privredna depresija bila je na vrhuncu, a meðunarodni položaj zemlje neizvestan. Danas Jugoslavija proživljava jedno od najnaprednijih doba svoje istorije. Cela zemlja je u znaku obnove. Mi idemo u susret velikoj buduænosti, dostojnoj naše velike prošlosti. (Usklici: ‘Živeo!’ produžuju se nekoliko minuta) U svim oblastima narodnoga rada, u poljoprivredi, trgovini i industriji, u politièkom, socijalnom i kulturnom životu izvršene su reforme i ostvaren je napredak. (Usklici: ‘Živeo dr Stojadinoviæ! Živela kraljevska vlada!’)
Pesma rada odjekuje njivama i vojvoðansko selo se vraæa svom negdašnjem blagostanju. Zaslužni ratnici dobili su zemlju za obdelavanje. Ukoliko nisu, moraju je dobiti: ili zemlju ili ekvivalent za nju. (Burno: ‘Živeo!’) Država je otpisala zemljoradnicima polovinu dugova. Vaši stari zanati, na koje ste bili ponosni, na putu su da procvetaju ponovo. Grade se putevi, dižu varoši, izgraðuju pruge, zidaju škole i bolnice, podižu pristaništa. Vera u buduænost èita se na svim licima.
Jugoslavija je danas moæna država. Njen prestiž i ugled nikad nisu bili veæi nego danas. Ona je okružena prijateljima i dobrim susedima. (Usklici: ‘Tako je!’) U svojim meðunarodnim odnosima mi ne tražimo ništa tuðe ali ne damo ni pedalj zemlje koja je naša. (podvukao B.N.) (Burno klicanje: ‘Tako je! Voða! Voða! Voða!’)
Vi ste ovih dana videli kako se granice ponekih država za dvadeset i èetiri sata menjaju. Ali mi nismo država koja je stvorena za zelenim stolom, na divanu sedeæi i duvan pušeæi. (Usklici: ‘Živeo!’) Celom svetu je poznato da su granice Jugoslavije pravedno odmerene, krvlju obeležene, maèem izrezane, kostima heroja utvrðene! Takve granice ne mogu se drugaèije ni menjati. Na sablji smo carstvo dobijali, na sablji smo carstva i gubili. Putem svadbe i nasledstva nikad ništa nismo dobili. Mi smo bili i ostajemo narod ratnika i junaka. (Burno odobravanje)
Valjda nije bilo ratova u Evropi a da mi u njima nismo uèestvovali. No, baš zato što znamo šta znaèi rat, mi uistinu iskreno želimo mir i stoga što smo izvršili naše nacionalno ujedinjenje u jednu jedinstvenu, nedeljivu i nikad deljivu državu Srba, Hrvata i Slovenaca, koju s preko devedeset procenata naseljavaju Jugosloveni. (Burno klicanje dr Stojadino- viæu traje nekoliko minuta.) Mi ni s jednim susedom ne moramo da se pogaðamo oko pitanja naših granica. Radi ovoga mi sa svima susednim državama živimo u najboljim i najkorektnijim odnosima. (Usklici: ‘Živeo! Tako je!’) Prijateljstvo koje smo blagovremeno sklopili s velikim susedima na našoj zapadnoj granici pokazalo se u poslednjoj evropskoj krizi kao važan faktor mira u ovom delu Evrope. Blagodareæi našem pravilnom predviðanju dogaðaja i blagodareæi tome prijateljstvu, mi smo spokojno radili svoje svakidašnje poslove na selu i u gradu. Mi nismo morali da trošimo milijarde samo zbog mobilizacije vojnika. Savez s Rumunijom, Grèkom i Turskom u okviru Balkanskog sporazuma garantovao nam je sve naše granice na Balkanu. Pakt o veèitom prijateljstvu s bratskim bugarskim narodom (Usklici: ‘Živela braæa Bugari!’) još je više uèvrstio mir na tim granicama. Pre kratkog vremena došao je na Bledu i sporazum s našim susedom na Severu, a juèe i prijateljske reèi maðarskog ministra spoljnih poslova, tako da se sada i na toj strani s pravom može oèekivati samo povoljni razvitak meðusobnih odnosa. (Usklici: ‘Živeo!’)
Danas, kada stojimo pred izborima i kada pred vas ima kuraži da izaðe razdružena i neudružena opozicija, sa raznim kandidatima, poèev od diktatora Petra Živkoviæa (Ogorèeni usklici: ‘Dole!’), pa preko federaliste Vlatka Maèeka (Usklici: ‘Dole Maèek!’) do internacionalnog socijaliste Živka Topaloviæa (Usklici: ‘Dole!’), ja vas molim da se upitate gde bi se danas nalazila Jugoslavija, gde mi i gde vi svi, da smo usvojili mišljenje opozicije, koja je 8. oktobra prošle godine savetovala ukidanje Ustava i Ustavotvornu skupštinu unutra, a bezglavu politiku prkosa spolja. (Usklici: ‘Dole opozicija! Živela Jugoslovenska radikalna zajednica!’) Vi znate gde bismo se nalazili, da vam i ne objašnjavam dugo! I tako, ako pogledamo rezultate naše spoljne politike inspirisane mudrošæu prvog kraljevskog namesnika Njegovog kraljevskog visoèanstva kneza Pavla (Usklici: ‘Živeo knez namesnik!’), mi možemo bez preterivanja reæi da su ti rezultati ravni jednom ponovnom stvaranju Jugoslavije! (Burno odobravanje: ‘Voða! ‘Voða! ‘Voða!)
Ostaje nam još delo narodne obnove koje nije gotovo. Pred nama su nove borbe za napredak ekonomski i kulturni, i u tim borbama ja raèunam na vas. (Burno odobravanje: ‘Svi smo s tobom! Voða! Voða!’)
Vaši preci su svojim rukama isušili ovo zemljište i od pustih moèvara, boreæi se s barskim groznicama i divljim zverima, napravili žitnicu. Ja oèekujem od vas da æete tu iskonsku energiju uložiti da svoju Otadžbinu podignete do visina o kojima ste stoleæima sanjali. Raèunam na sve, na one koji su bili s vama kada ste ovu zemlju oplodili i na one koji su se posle doselili.
Kada je pre dvadeset godina prva srpska èeta ušla u ovaj grad, njen komandir je rekao na ovom istom mestu: ‘Srpska vojska donosi svima graðanima mirni kulturni razvitak; svi oni koji žele da rade naæi æe u srpskoj vojsci svog iskrenog pomagaèa.’ Tim reèima je ostala verna naša država. Ravnopravnost za sve vere i narodnosti naèelo je moje politike. (Podvukao B.N.) (Burno klicanje koje traje nekoliko minuta: ‘Voða! Voða! Voða!’)
Naš narod može u pitanju manjina zauzeti samo onaj stav koji odgovara njegovoj prošlosti i njegovom oseæanju pravednosti. Sama ta uroðena oseæanja našeg naroda najveæa su garancija za razvitak manjina, èiji æe jezik, vera, kultura naæi kod nas svu potrebnu zaštitu. S druge strane, ja oèekujem za prava – lojalnost; za jednakost – vernost.
Treba da svi stavimo snage u pokret, da dovršimo svoju misiju. (Usklici: ‘Hoæemo!’) U našim rukama je naša sudbina. (Burno odobravanje) Jedanaestog decembra treba da se izjasnimo: da li hoæemo snažnu, poletnu Jugoslaviju, ili želimo da od nje napravimo ognjište razdora. (Usklici: ‘Neæemo! Dole opozicija!) Hoæemo li sigurnost koja veæ postoji ili neki skok u maglu, kako nam opozicija predlaže. (Usklici: ‘Dole opozicija! Živela Jugoslovenska radikalna zajednica! Dole Maèek! Voða! Voða! Voða!’)
Braæo Vojvoðani! Vi, koji vekovima živite na ovim Bogom danim ravnicama, znate da cela Vojvodina, da sve vojvoðanske njive i livade, šume i pašnjaci, ne pripadaju jednom ili dvojici, veæ svima vama pojedinaèno. Ali braæo, kad èovek gleda vojvoðanske ravnice, kad ima moæ zapažanja, on vidi da kod sve te vojvoðanske zemlje, svojine stotina i stotina hiljada pojedinaca koji žive u Vojvodini, nigde nema ograda, nigde nema plotova, nigde zidova izmeðu pojedinih i pojedinaènih delova tih privatnih svojina. Sve je tu iskorišæeno. Eto, takvu Jugoslaviju hoæe kraljevska vlada, kojoj imam èast predsedavati. Takvu Jugoslaviju hoæe Jugo- slovenska radikalna zajednica. (Usklici: ‘Živeo dr Stojadinoviæ! Živela Jugoslovenska radikalna zajednica!’) Mi neæemo Jugoslaviju od plotova, pregrada, od zidova i jendeka (Odobravanje), veæ hoæemo jedinstvenu Jugoslaviju bez prepreka, kao vojvoðanske njive, a èvrstu i neprobojnu kao granitne planine našeg Primorja (Usklici: ‘Voða! Voða! Voða! Živeo dr Stojadinoviæ!’ traju nekoliko minuta).
Ja verujem da i vi hoæete takvu Jugoslaviju, i ako je takvu hoæete, vi æete 11. decembra svi glasati za moju listu. Živeli!2
Kao veliki jugoslovenski integralista koji se zalagao za ostvarenje maksime “jedan kralj, jedan narod, jedna država”, dr Stojadinoviæ je od poèetka svog politièkog delovanja stekao veliku nepomirljivu opoziciju meðu hrvatskim narodom, koji su predvodili federalisti (separatisti), što je na kraju bitno kumovalo i njegovom politièkom padu (jer se protivio ustupcima prema hrvatskom narodu u Jugoslaviji). Takoðe, uprkos njegovom politièkom vizionarstvu, društveni tokovi i politièke prilike u zemlji i svetu toga vremena uèinili su da politika dr Stojadinoviæa ne postane dublje utemeljena ni meðu srpskim narodom. Dalji tok istorije srpskog i ostalih jugoslovenskih naroda, koji nam je poznat, ostavio je otvorenim jedno pitanje: da li bismo u proteklih sedamdesetak godina pro- šli jeftinije da smo kao narod podržali ideje dr Milana Stojadinoviæa?
_________________
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email
Tojo
Dusan Basta
Dusan Basta


Pridruio: 08 Apr 2008
Poruke: 2359

PorukaPoslao: Sre Jul 30, 2008 10:07 am    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Gledao sam njegov govor u Novom Sadu na Tv-u Smile .
Ma, od pan-slavizma nista dobro sem Stojadinovica!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Prikai poruke iz poslednjih:   
Napii novu temu   Odgovori na poruku    Trstenik forum -> Politika Sva vremena su GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

 
Skoi na:  
Ne moete pisati nove teme u ovom forumu
Ne moete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne moete menjati vae poruke u ovom forumu
Ne moete brisati vae poruke u ovom forumu
Ne moete glasati u ovom forumu


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group