Trstenik forum Trstenik
Trstenik Srbija
 
 FAQ - esto Postavljana PitanjaFAQ - esto Postavljana Pitanja   TraiTrai   Lista lanovaLista lanova   Korisnike grupeKorisnike grupe   Registruj seRegistruj se 
 ProfilProfil   Proveri privatne porukeProveri privatne poruke   PristupiPristupi 

POEZIJA
Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Sledeci
 
Napii novu temu   Odgovori na poruku    Trstenik forum -> Umetnost
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeu temu  
Autor Poruka
miloche
Kandidat za predsednika TS
Kandidat za predsednika TS


Pridruio: 07 Apr 2007
Poruke: 963
Lokacija: trstenik

PorukaPoslao: et Jan 24, 2008 8:41 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

malo berlina:

Inge Barè, glumica, posle prevrata nestala
u tajanstvenim okolnostima...
Ovo je slovo o Inge Barè,
u svojoj prostoti
namenjeno potomcima.

Ona je bila ridja, ali ne sasvim,
neki sjaj joj je na kosi bujao.
Živela je sa Finkom. Fink je bio režiser.
Iz snobizma se komunizma igrao
(ima takvih i kod nas u Mazovjeckoj).
A Inge? Inge je imala u sebi neku draž nemaèku,
onaj akcenat u reèi "Mond" (mesec)...
der Mond, im Monde...
A Fink je bio glupak i blondin.

Istorija prosta: upravo sam bio stigao iz
Poljske...
Berlin... Berliiin... dažd...
Gvozdeni Fridrih kao mora srce mi davio ludo...
Dosada i odjednom èudo!
Malo pozorište! Malo srce u podzemlju!
Èuje se pesma: autor, Kurt Tuholski.

Vidim: Inge sedi za klavirom,
peva i svira: Ah kakva mora biti kad ustane!
Ustala je. Grudi je imala male, savršene
i oprostite molim trbuh
tako joj se divno pod haljinom ocrtavao
da poèeh vikati bravo i dreèati: - Živeo trbuh!
a neki Englez na to progunšdja:
He's gone mad (ovaj je lud).

Prošlo je leto, jesen i zima,
i još proleæe i još jedno leto,
i opet jesen puna magle i dima.
(Ja volim jesen eto).
Kad jednog dana èujem ja
državni udar. Coup d'etat.
Državni dar, uzgred, imao je u sebi neèeg
od zvezde vitlejemske
za kojom se vuklo 3 000 000 madjionièara.

I sve je bilo spremno za scenu:
sedim ja sa Ingom u Tirgatenu,
a jesen u Berlinu, u Tirgatenu,
to su, gospodo moja, takve strune...
Sa drveæa magla se dimi,
vetar nizak kao bas
i odjednom Inge: Wiffen Sie waf?
(ona je uvek govorila nekako preko zuba.)
Wissen Sie was? Meni je
dosadilo da živim.

Hm...
Pogledah u nju, cigaretu pušim
nisam Vispjanjski, ali ipak u duši
ne mogoh ovu njenu izjavu da primim.
Prekasno: revolver nije veæi od ruže;
Pik! I njene oèi poèeše da kruže
au - dela, po metafizici nemaèkoj.
Neki debeljno je sedeo, pivo pio,
nije ni zadrhtao niti se zaèudio,
jer takvo pik!
To se moglo ubiti najviše kakvo dete.

A zatim je imala još duže trepavice;
leš je mirisao na jesen, na crnu kafu,
na gljive i besmislice.
Barè Inga!
Šteta!
Tvoj talenat je mogao vredeti
mnogo sterlinga.
Inge Barè!!!

Vratih se u hotel.
40 lula za jednu noæ soba sva crna od dima...
Ne, to ne može tako;
to je previše prosto: dosadno,
tu treba, da se tako izrazim,
dopisati nekakve komentare
da, šta ja znam, da krvavi zloèini režima,
da je osumnjièena zbog semitizma,
da... mrkva u logoru... gnjila...
Biæe to sjajan èlanak od 300 redova.
(U Poljskoj zvani "kobila".)

Recimo da je to bilo jedne jeseni,
na primer, pre jedno tri godine.
No, i ako urednik ne izmeni,
biæe ovako:

"Nije izdržala u zagušljivim stegama režima
Inge Barè, glumica, posle prevrata nestala
u sumnjivim okolnostima..."
A na kraju možda nešto od Rilkea,
o ljubavi,
o samoæi koja davi,
a naslov obièan: Inge Barè.

Šteta.
Lepa.
Mlada.
Pleæa ko somot persijski.

I bilo je u njoj neèeg...
ženskog,
neuhvatljivog,
dalekog,
neèeg što treba hvatati noktima.

neæu više da vam dosaðujem.
_________________
http://www.jeriningrad.org.rs
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poseti sajt autora
Innuendo
Prepodobni
Prepodobni


Pridruio: 17 Jun 2006
Poruke: 3958
Lokacija: Ul. osnivaèa Politike

PorukaPoslao: et Jan 24, 2008 9:25 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

PESMA O KERUŠI

Jutros u košari, gde sja, šuška
niz rogoza žuækastih i krutih,
sedmoro je oštenila kuèka,
oštenila sedmoro je žutih.

Do u sumrak grlila ih nežno,
i lizala niz dlaku što rudi,
i slico se mlak sok neizbežno
iz tih toplih materinskih grudi.

A uveèe kad živina juri,
da zauzme motke, il prut jak
izašao je tad domaæin tmuri
i svu štenad potrpo u džak.

A ona je za tragom trèala,
stizala ga, kao kad uhode...
I dugo, je dugo drhtala
ne zamrzla površina vode.

Pri povratku vukuæ se po tmini,
i ližuæi znoj s bedara lenih,
mesec joj se nad izbom,
uèini kao jedno od kuèiæa njenih.

Zurila je u svod plavi, glatki,
zavijala bolno za svojima,
a mesec se kotrljo tanki
i skrio se za hum u poljima.

Nemo, ko od milosti il sreæe
kad joj bace kamièak niz breg,
pale su i njene oèi pseæe
kao zlatni sjaj zvezda u sneg.
_________________
Uprava napolje!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email Poseti sajt autora MSN Messenger
Genie
Vesnik proleća


Pridruio: 15 Jul 2007
Poruke: 2900
Lokacija: Planeta Zemlja

PorukaPoslao: et Jan 24, 2008 10:11 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Crying or Very sad Crying or Very sad Crying or Very sad

Ciroza ::
Krava

Iznemogla, ispali zubi,
svitak godina na rogovima.
Tuko ju je poljak grubi,
na pašnjaku, medj stogovima.

Duša ne voli zvuke, ni zvona,
miš šuška negde u kutku strogu.
Razmišlja tužne misli ona
o telencetu belih nogu.

Prva radost - ne vredi nikom,
uzeše majci sina-belca.
Na koèevima, pod jasikom,
vetar je nijo kožu telca.

Sudbina sina, svakoga sata
vrh heljdi može je snaæ u polju,
vezaæe i nju oko vrata
i povešæe - da je zakolju.

Žalosno, tužno, u zemlju celi
zabiæe se rogovi tavni...
Sad su joj u snu šumarci beli
i lugovi zeleni, travni...


Jesenjin

_________________
be, was/were, been
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poseti sajt autora MSN Messenger
lord.trax
Nocni Strazar
Nocni Strazar


Pridruio: 29 Jan 2007
Poruke: 5091
Lokacija: Ulmefeld

PorukaPoslao: et Jan 24, 2008 10:53 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Innuendo ::
PESMA O KERUŠI

Jutros u košari, gde sja, šuška
niz rogoza žuækastih i krutih,
sedmoro je oštenila kuèka,
oštenila sedmoro je žutih.

Do u sumrak grlila ih nežno,
i lizala niz dlaku što rudi,
i slico se mlak sok neizbežno
iz tih toplih materinskih grudi.

A uveèe kad živina juri,
da zauzme motke, il prut jak
izašao je tad domaæin tmuri
i svu štenad potrpo u džak.

A ona je za tragom trèala,
stizala ga, kao kad uhode...
I dugo, je dugo drhtala
ne zamrzla površina vode.

Pri povratku vukuæ se po tmini,
i ližuæi znoj s bedara lenih,
mesec joj se nad izbom,
uèini kao jedno od kuèiæa njenih.

Zurila je u svod plavi, glatki,
zavijala bolno za svojima,
a mesec se kotrljo tanki
i skrio se za hum u poljima.

Nemo, ko od milosti il sreæe
kad joj bace kamièak niz breg,
pale su i njene oèi pseæe
kao zlatni sjaj zvezda u sneg.



Zaboravih da navedem Jesenjina medju omiljene umetnike... Crying or Very sad
_________________
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email
grad moje mladosti
Sanjalica


Pridruio: 13 Mar 2006
Poruke: 1914

PorukaPoslao: et Jan 24, 2008 10:55 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Odluka

Zivot je sve nesto iz pocetka.
Juce i prekjuce sutra ne vrede.
Nema na svetu dva ista petka,
dve iste nedelje,
dve iste srede.
Pa cemu onda razocaranja?
Ako je jedna ljubav - corak,
Odmah se drukcije i lepse sanja.
I kad si najvise tuzan i gorak
nekih se novih ociju setis
i shvatis da letis... divnije letis.
Ko je to video da decak pati?
Da kunja kmezav i da place?
Svaki put moras iznova znati
da volis bolje, da volis jace.
Ne da se vadis.
Ne da se tesis.
Vec da se istinski do neba smesis.
Nema na svetu dve iste srede,
dva ista utorka,
dva ista petka.
Sve nove ljubavi drukcije vrede.
Zivi se svaki put iz pocetka.
Zivi se da se nikad ne pada.
Da budes snazniji posle oluje.
I da se u tvom srcu vec sada
100 zlatnih zvezda unapred cuje.

Miroslav Antic
_________________
"Kazi da sam blesav, pevam pesme naivne,
al' ne mozes mi nista, smejem se,
nadji sretne misli kao Petar Pan,
leteti je lako kad si bezbrizan,
ma dodaj malo boje u ovaj sivi dan,
pogledaj u nebo, nisi vise sam."


Poslednji izmenio grad moje mladosti dana Pet Jan 25, 2008 12:44 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
lord.trax
Nocni Strazar
Nocni Strazar


Pridruio: 29 Jan 2007
Poruke: 5091
Lokacija: Ulmefeld

PorukaPoslao: et Jan 24, 2008 10:57 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

genijalno...


Ivan Goran Kovaèiæ
JAMA
I

Krv je moje svjetlo i moja tama.
Blaženu noæ su meni iskopali
Sa sretnim vidom iz oèinjih jama;
Od kaplja dana bijesni oganj pali
Krvavu zjenu u mozgu, ko ranu.
Moje su oèi zgasle na mome dlanu.

Sigurno još su treperile ptice
U njima, nebo blago se okrenu;
I æutio sam, krvavo mi lice
Utonulo je s modrinom u zjenu;
Na dlanu oèi zrakama se smiju
I moje suze ne mogu da liju.

Samo kroz prste kapale su kapi
Tople i guste koje krvnik naðe
Još gorèom mukom duplja koje zjapi
Da bodež u vrat zabode mi slaðe:
A mene dragost ove krvi uze,
I æutio sam kaplje kao suze.

Posljednje svjetlo prije strašne noæi
Bio je bljesak munjevita noža,
I vrisak, bijel još i sad u sljepoæi,
I bijela, bijela krvnikova koža;
Jer do pojasa svi su bili goli
I tako nagi oèi su nam boli.

O bolno svjetlo, nikad tako jako
I oštro nikad nisi sinulo u zori,
U strijeli, ognju; i ko da sam plako
Vatrene suze s kojih duplje gori;
A kroz taj pako bljeskovi su pekli,
Vriskovi drugih muèenika sjekli.

Ne znam koliko žar je bijesni trajo,
Kad grozne kvrge s duplja rasti stanu,
Ko kugle tvrde, i jedva sam stajo.
Tad spoznah skliske oèi na svom dlanu
I rekoh: “Slijep sam, mila moja mati,
kako æu tebe sada oplakati...”

A silno svjetlo, ko stotine zvona
Sa zvonika bijelih, u pameti
Ludoj sijevne: svjetlost sa Siona,
Divna svjetlost, svjetlost koja svijeti!
Svijetla ptico, Svijetlo drvo! Rijeko!
Mjeseèe! Svjetlo ko majèino mlijeko!

Al ovu strašnu bol veæ nisam èeko:
Krvnik mi reèe: “Zgnjeèi svoje oèi!”
Obezumljen sam skoro preda nj kleko,
Kad grè mi šaku gustom sluzi smoæi;
I više nisam ništa èuo, znao:
U bezdan kao u raku sam pao.
II

Mokraæom hladnom svijestili me Æuške
Dijelili, vatrom podigli me silom;
I svima redom probadali uške
Krvnici tupim i debelim šilom
“Smijte se!” — ubod zapovijedi prati —
Oboce svima pred krst æemo dati!”

I grozan smijeh, cerekanje, grohot
Zamnije ko da grohoæu mrtvaci;
I same klaèe smete ludi hohot
Pa svaki bièem na žrtve se baci.
A mi smo dalje u smijanju dugu
Plakali, praznih duplja, mrtvu tugu.

Kada smo naglo, ko mrtvi, umukli
(Od straha valjda što smo ipak živi),
U red za uške otekle nas vukli,
I nijemi bol na stranu sve nas privi;
(U muku èuli iz šume smo pticu):
provlaèili su kroz uške nam žicu

I svaki tako, kada bi se mako,
Od bola strašna muklo bi zarežo.
“Šutite!” — rikne krvnik — “nije lako,
Al potrebno je da tko ne bi bježo.”
I nitko od nas glavom da potrese
I drugom slijepcu ljuti bol nanese.

Krvožednike smiri žièan lokot
I umorni su u hlad bliski sjeli;
I zaèuo se vode mrzli klokot
U žarku grlu, i glasno su jeli,
Ko poslije teška posla; zatim stali
Jedan sa drugim da se grubo šali.

Zaboravili kao da su nas:
Zijevali, vjetre puštali su glasne.
“Eh, jednu malu vidio sam danas...”
Dobaci netko, uz primjedbe masne.
I opet klokot hladna vina ili vode
Trgne slijepce — žica me probode.
III

U mome redu poèela da ludi
Neka žena. Vikala je: “Gori!
Ljudi, gori! Kuæa gori! Ljudi!”
A žica ljuto poèela da pori
Nabreknute, grozne naše uši.
Na tla se žena ugušena sruši.

“Dupljaši! Æore! Lubanje mrtvaèke”
Sove! U duplja dat æemo vam žere
Da progledate! Vi, æorave maèke!”
Zareži pijan koljaè kao zvjere
I slijepcu nožem odcijepi lice
Od uha što se zaljulja vrh žice.

Urlik i teški topot slijepe žrtve
(Što bježeæ kroz mrak uvis noge diže),
I brz trk za njom, sred tišine mrtve,
I tupi pad, kad lovca nož je stiže
O, taj je spašen! — rekoh svojoj tami
Ne opazivši da nas vode k jami.

Srce je muklo šupljom grudi tuklo;
Tad druga srce preko žice zaèuh.
Lupanje ludo naprijed nas je vuklo.
(Što srce skaèu kad u mraku plaèu!)
I od te lupe progledah kroz rupe:
U jasnom sjaju misli mi se skupe.

I vidjeh opet, ko još ovog jutra,
Duboku jamu, juèe iskopanu.
Napregnuh sluh da èujem kad unutra
Uz tupi udar prve žrtve panu.
Oštrom svijesti odluèuh da brojim:
Ja, pedeseti što u redu stojim.

I èekao sam. Skupljao sam toène
Podatke: tko je veæ nestao straga,
Tko sprijeda — zbrajo, odbijao, dok poène
Udaranje, padovi. Sva snaga
mozga u jasnoj svijesti se napregnu
Da promjene mi pažnji ne izbjegnu.

Negdje je cvrèak pjevo; oblak pokri
Zaèas u letu sjenom cijelo polje.
Èuo sam kako jedan krvnik mokri,
A drugi stao široko da kolje.
Sve mi to zasja u sluhu ko u vidu.
Sa bljeskom sunca na nožnome brdu.
IV

Kad prva žrtva poèela da krklja,
Èuh meki udar, i mesnata vreæa
Padaše dugo. Znao sam: u grkljan
Dolazi prvi ubod, meðu pleæa
Drugi, a ruka naglo žrtvu grune
U jamu gdje æe s drugima da trune.

Netko se mrtvo ispred mene složi
Il iza mene, riknuvši od straha,
A ja udarce silnom svijesti množih,
Odbijajuæi pale istog maha,
Mada sam svakog — što kriknu, zagrca —
Æutio kao ugriz u dno srca.

Èovjek iz jame jeco je ko dijete,
Tek priklan; cikto jezivo mu glasak.
Streptih da raèun moj se ne pomete.
Tad buknu u dnu bezdna bombe prasak.
Tlo se zaljulja. Klonuæe me svlada.
Nestala u spas posljednja mi nada.

Al silna svijest pažnjom me opsjednu:
U sluh se živci, krv, meso i koža
Napregli. Zbrojih trideset i jednu
žrtvu; šezdeset i dva boda noža.
Slušo sam udar kojom snagom pada,
I meni opet vratila se nada.

Na jauk iz bezdna sada nova prasne
Bomba uz tutanj. I mrtva tjelesa
Padahu sad uz pljuske manje glasne,
Kao u vodu, povrh kaše mesa.
Uto oæutjeh da po krvi kližem.
Protrnuh: evo, i ja k jami stižem!
V

O vidio sam, vidio sve bolje,
Ko da su natrag stavljene mi oèi:
I bijelu kožu, i nož koji kolje,
I žrtve (kao jagnjad što se koèi
Èaskom pred klanje, al u redu bliže
Korak po korak mirno k nožu stiže).

Bez prekidanja red se dalje mico
— Ko da na èelu netko nešto dijeli —
Nit je tko viko, trzo se, narico;
Na žezi strašnoj tih su nas želi
Ko mrtvo klasje koje jedva šušti.
(To se èula krv što iz grla pljušti.)

Korak po korak pošli smo; stali opet:
Krkljanje, udar, pad i opet korak.
Zaèuh zvuk jaèe. Ukoèen, ko propet,
Stadoh. Na usni tuðe krvi gorak
Okus oæutjeh. Sad sam bio treæi
Što jamu èeka u redu stojeæi.

Strašna mi tama, od sljepoæe gora,
Sav um pomuti i na èula leže,
I za njom svjetlost ko stotine zora:
Iskro! Strijelo! Plamene! Sniježe!
Silno svjetlo bez ijedne sjene,
Ko oštar ubod igle usred zjene.

Drug se preda mnom natrag k meni nago,
Kao od grèa; onda je zastenjo,
Naprijed posrno, uzdahnuo blago —
I tihi uzdaj s krkljanjem mu jenjo.
Surva se, pljusnu kao riba Zine
Preda mnom prostor bezdane praznine.

Sve pamtim: naprijed zaljuljah se, natrag,
Bez ravnovjesja — kao da sam stao
Jezive neke provalije na prag,
A iza mene drugi ponor zjao.
Bijela strijela u prsi mi sinu,
Crna me šinu s pleæi. U dubinu.
VI

U bezdanu uma jeza me okrijepi.
Osjetih hladno truplo gdje me tišti,
Hladnost smrti da mi tijelo lijepi.
Strah sviješæu sinu: Neka žena vrišti!
U jami sam — tom ždrijelu našeg mesa;
Ko mrtve ribe studena tjelesa.

Ležim na lešu: kupu hladetine,
Mlohave, sluzne, što u krvi kisne,
I spas sa jezom iz leda me vine:
Svijest munjom blisne kada žena vrisne.
Okrenuh se, u groznici tad k vrisku
Pružih ruku: napipah ranu sklisku.

I prvi puta sva životna snaga
Nad leševima stala da se skuplja;
Na vrisak skrenuh ruku, i u duplja
Lubanje zaboh prste; tijela naga
Ko da su sva zavrištala u jami —
Sav pako jeknu jezivo u tami.

Bomba æe pasti! Užasnuh se prvo;
U grèu strašnu zgrabih rukom niže.
Zakoljak naðoh grozan. Leš se rvo
Sa mnom i na me poèeo da kliže.
Krkljo mu grkljan u krvavoj rani;
Korake zaèuh i glasove vani.

O bože moj, zagrlila me žena
Sad zagrljajem druge svoje smrti:
Kako joj koža lica nagrbljena...
Starice! Bako! I uzeh joj trti
Košèate ruke, i žarko ih ljubih.
Èinilo mi se: mrtvu majku ubih.

Èuo sam kako umiruæi stenje,
I poželio ludo da oživi.
Sve leševe tad molih oproštenje.
Oæutjeh tvrdu usnu gdje se krvi —
Obeznanih se. Kad sam opet skido
Mrak nesvijesti, još sam gorko rido.
VII

Ušutjeh. Sam sam með truplima lednim,
A studen smrti na leða mi sjela,
Na udove. U ledu mrtvih žednim
Vatrama nepca, jezika i ždrijela.
Led smrti šuti. U njem pako gori.
A nigdje vriska da samoæa ori.

Taj grozni teret što na meni leži,
Ni smrtnim ledom neæe da priušti
Hladnoæu grla; a biva sve teži:
Odjednom skoro viknuh: voda pljušti!
Èujem gdje s vrha po truplima teèe;
Ah, studen mlat! — al peèe, peèe, peèe!

Po goloj koži, po leðnome jarku,
Niz trbuh, prsa, slabine i bute
Potoèiæ studen pali vatru žarku,
Dube u mesu kanaliæe ljute.
I kad na usnu mlaziæ žarki kapno,
Opaljen jezik kusnu živo vapno!

Puna je jama: Na lešine liju
Vapno da živim strvine ne smrde.
O hvala im, nas mrtve sada griju
Plamenom svoje samilosti... Tvrde
Leševe æutim: trzaju se goli,
Ko mrtve ribe kad ih kuhar soli.

Taj zadnji trzaj umiruæeg živca,
Taj èudni drhtaj na kojem sam plivo
Uèini da sam blagosiljo krivca:
O gle! još truplo kraj mene je živo —
To starica me hladnom rukom gladi,
Jer zna da moji ne prestaše jadi!
VIII

Kada se mrtvi val života stišo,
Korake zaèuh ko daleku jeku:
Netko je jamu par puta obišo;
I nasta mir ko mir u mrtvu vijeku.
pomakoh nogu, stegnuh lakta oba —
Ko grobar kad se izvlaèi iz groba.

Zaprepastih se: leševi se mièu,
Kližu nada me, polako se ruše —
Smiju se, plaèu, hropoæu i vièu,
Pružaju ruke i bijesno me guše...
Osjeæah nokte, stražnjice, bokove,
Trbuhe, usta što me živa love.

Prestavljen stadoh. Stadoše i oni.
Sad je težina manja. Mrtva noga
Pala mi preko ramena. Ne goni
Nitko me više! — rekoh sebi; — To se
O vratu tvome splele ženske kose.

Prostrujo hladan zrak na moja usta
Kroz sloj leševa: izlazu sam blizu!
I srknuh utopljenièki: krv gusta
kroz nosnice u grlo oštro briznu.
Smijo sam se — al da me netko tako
Nakreveljena vidje, taj bi plako

Il bi od straha sledio se, nijem
Pred tom rugobom. Jer, što da se tješim:
Odsad æe ljudi mislit da se smijem
Kad plaèem, i da plaèem kad se smiješim.
Ta prazna duplja, gnijezda grozne tame,
Sjeæat æe svijet na crno ždrijelo jame.

I sama sebe osjeæo sam krivim
Što ostavljam u bezdnu te mrtvace,
Jer zrak je ovaj živ... a ja ne živim...
I èekah da me opet natrag bace.
Al rana živim bolom: živ si! reèe.
Sabrah se. Vlaga! S njom se spušta veèe.
IX

O, nikad nisam oèekivo tamu
S tolikom èežnjom. Pazi! rosa kliže
Niz trupla doðe do mene, u jamu!
Užaren jezik poèeo da liže
Kaplje sa ruku, nogu mrtvih tijela
Što su se na me ko žlijeb nadnijela.

Pomamno sam i divlje se penjo,
Gazio prsa i trbuhe grubo —
I kad bi mrtav zrak iz trbuha stenjo,
Nisam veæ trno. Vuko sam i skubo
Dugaèke kose, uspinjo se mesom,
Podjaren žeðom kao ludim bijesom.

Nisam osjeæo bola, straha, stida;
Obarah leš za lešom, grabih plazih
Po njima ko po zemlji što se kida.
A možda svoju mrtvu sestru gazih,
Susjeda vukoh, lomih nježnu dragu.
Žeð mi je dala bezumlje i snagu.

Kad sam se divlje iz jame izvuko,
Zaboravih svijest, oprez, da l je mrko:
Tlom krvavim sam puzo, tijelo vuko
Do trave: zvjerski, živinski je srko;
Uranjo u nju, jeo je i guto
I ko po rijeci livadom sam pluto.

Dozvah se: usta, punih trave, ležim,
Gorim, ledenim: u teškoj sam mori.
Spasen! O, kamo, kamo sad da bježim?
Zadrhtah: pjesma krvnikova ori.
Daleko. Našim mukama se ruga.
I mržnja planu. Ostavi me tuga.
X

Odjednom k meni miris paljevine
Vjetar donese s garišta mog sela;
Miris iz kog se sve sjeæanje vine:
Sve svadbe, berbe, kola i sijela,
Svi pogrebi, naricaljke, opijela;
Sve što je život sijo i smrt žela.

Gdje je mala sreæa, bljesak stakla,
Lastavièje gnijezdo, iz vrtiæa dah;
Gdje je kucaj zipke što se makla,
I na traku sunca zlatni kuæni prah?

Gdje je vretena zuj, misir _ _
Što s domaæim šturkom slavi život blag;
Gdje su okna s komadiækom neba,
Tiha škripa vrata, sveti kuæni prag?

Gdje je zvonce goveda iz štale
Što, ko s daljine, zvuk mu kroz star pod
U san kapne; dok zvijezde pale
Stoljeæa mira nad sela nam i rod.

Nigdje plaèa. Smijeha. Kletve. Pjesme.
Mjesec, putujuæi, na garišta sja:
Ugasnuo s dola dalek jecaj èesme,
Crni se na putu lešina od psa...

Zar ima mjesto bolesti i muka
Gdje trpi, pati, strada èovjek živ?
Zar ima mjesto gdje udara ruka
I živiš s onim koji ti je kriv?

Zar ima mjesto gdje još vrište djeca,
Gdje ima otac kæerku, majku sin?
Zar ima mjesto gdje ti sestra jeca
I brat joj stavlja mrtvoj na grud krin?

Zar ima mjesto gdje prozorsko cvijeæe
Rubi još radost i taži još bol?
Zar ima veæeg bogatstva i sreæe
Nego što su škrinja i klupa i stol?

Iz šume, s rikom gora, prasak muko
Zatutnji. Za njim tanad raspršeno
Ciknu, ko djeca njegova. Pijuko
Nada mnom zvuk visoko, izgubljeno.
Bitka se bije. Osvetnik se javlja!
Osvijetli me radost snažna poput zdravlja.

Planu u srcu sva ognjišta rodna,
Osvetom buknu krvi prolivene
Svaka mi žila, i ko usred podna
Sunce Slobode razbi sve mi sjene.
Držeæ se smjera garišnoga dima,
Jurnuh, poletjeh k vašim pucnjevima.

Tu ste me našli ležati na strani,
Braæo roðena, neznani junaci,
Pjevali ste, i ko kad se dani
Široka svjetlost, kao božji znaci,
Okupala me. Rekoh: zar su snovi?
Tko je to pjevo? Tko mi rane povi?

Oæutjeh na èelu meku ruku žene;
Sladak glas zaèuh: “Partizani, druže!
Poèivaj! Muke su ti osveæene!”
Ruke se moje prema glasu pruže,
Bez rijeèi, i dosegnuh nježno lice,
Kosu i pušku, bombu vidarice.

Zajecao sam i još i sad plaèem
Jedino grlom, jer oèiju nemam,
Jedino srcem, jer su suze maèem
Krvnièkim tekle zadnji puta. Nemam
Zjenice da vas vidim i nemam moæi,
A htio bih, tugo! — s vama u boj poæi.

Tko ste? Odakle? Ne znam, al se grijem
Na vašem svjetlu. Pjevajte. Jer æutim
Da sad tek živim, makar možda mrijem.
Svetu Slobodu i Osvetu slutim...
Vaša mi pjesma vraæa svjetlo oka,
Ko narod silna, ko sunce visoka.
_________________
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email
Innuendo
Prepodobni
Prepodobni


Pridruio: 17 Jun 2006
Poruke: 3958
Lokacija: Ul. osnivaèa Politike

PorukaPoslao: et Jan 24, 2008 10:58 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Takoðe, Lorde.

Citat:
neæu više da vam dosaðujem.


Ne zezaj, doktore, nego kaèi štogoð interesantno.
_________________
Uprava napolje!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email Poseti sajt autora MSN Messenger
grad moje mladosti
Sanjalica


Pridruio: 13 Mar 2006
Poruke: 1914

PorukaPoslao: et Jan 24, 2008 11:02 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

OSEÆAM


Oseæam, draga, oseæam
kosu tvoju što blista,
ali nisam sreæan
što odlazim zaista.

Jesenjih se noæi seæam
dok senke breza kruže.
Što dan nije bio veèan,
a mesec blistao duže.

Još èujem dok patiš:
"Proæi æe godine u letu
i zaboraviæeš me sasvim
uz neku drugu na svetu."

I danas lipa cveta
i osjeæanja gore ko plamen.
Ja sruèih toga leta
cvetove na tvoj pramen.

Ne gubi srce, snagu.
S drugom æe poljupce tkati.
I ja æu ko prièu dragu
tebe njoj spominjati.

Jesenjin
_________________
"Kazi da sam blesav, pevam pesme naivne,
al' ne mozes mi nista, smejem se,
nadji sretne misli kao Petar Pan,
leteti je lako kad si bezbrizan,
ma dodaj malo boje u ovaj sivi dan,
pogledaj u nebo, nisi vise sam."


Poslednji izmenio grad moje mladosti dana Pet Jan 25, 2008 12:44 am, izmenjeno ukupno 1 puta
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Lepljiva
Kandidat za predsednika TS
Kandidat za predsednika TS


Pridruio: 14 Maj 2007
Poruke: 1708

PorukaPoslao: et Jan 24, 2008 11:26 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Light my fire

You know that it would be untrue
You know that I would be a liar
If I was to say to you
Girl, we couldn't get much higher

Come on baby, light my fire
Come on baby, light my fire
Try to set the night on fire

The time to hesitate is through
No time to wallow in the mire
Try now we can only lose
And our love become a funeral pyre

Come on baby, light my fire
Come on baby, light my fire
Try to set the night on fire, yeah

The time to hesitate is through
No time to wallow in the mire
Try now we can only lose
And our love become a funeral pyre

Come on baby, light my fire
Come on baby, light my fire
Try to set the night on fire

You know that it would be untrue
You know that I would be a liar
If I was to say to you
Girl, we couldn't get much higher

Come on baby, light my fire
Come on baby, light my fire
Try to set the night on fire

Try to set the night on fire
Try to set the night on fire
Try to set the night on fire

Jim Morrison
_________________
Govorim tiho i nosim oklagiju sa sobom.
"Dobar dan tetka Lepa"

-"Sine 'se nosish u pizdu materinu i ti i tvoje dobar dan"
Munje
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku MSN Messenger
windfucker
TS kolovodja
TS kolovodja


Pridruio: 11 Jan 2008
Poruke: 336
Lokacija: Krusevac

PorukaPoslao: et Jan 24, 2008 11:47 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Nepovratna pesma

Nikad nemoj da se vraæaš
kad veæ jednom u svet kreæeš
Nemoj da mi nešto petljaš
Nemoj da mi hoæeš-neæeš.
I ja bežim bez povratka.
Nikad neæu unatrag.
Šta ti znaèi staro sunce,
stare staze,
stari prag?
Tu je ono za èim može da se pati
Tu je ono èemu možeš srce dati.
Al' ako se ikad vratiš
moraš znati
tu æeš stati
I ostati.
Oèima se u svet trèi
Glavom rije mlako veèe
Od reke se dete uèi
ka morima da poteèe.
Od zvezda se dete uèi
da zapara nebo sjajem.
I od druma da se muèi
i vijuga za beskrajem.
Opasno je kao zmija
opasno je kao metak
da u tebi veèno klija
i èarlija tvoj poèetak.
Ti za koren
nisi stvoren
Èitav ti je svet otvoren.
Ako ti se nekud žuri,
stisni srce i zažmuri.
Al' kad poðes - nemoj stati
Mahni rukom.
I odjuri.
Ko zna kud æeš.
Ko zna zašto.
Ko zna šta te tamo èeka.
Sve su zelje uvek belje
kad namignu iz daleka.
Opasno je kao munja
opasno je kao metak
da u tebi veèno kunja
i muèi se tvoj poèetak.
Ti si uvek krilat bio
samo si zaboravio.
Zato leti.
Sanjaj.
Trèi.
Stvaraj zoru kad je veèe.
Nek' od tebe život uèi
da se peni i da teèe.
Budi takvo neko èudo
što ne ume ništa malo,
pa kad kreneš - kreni ludo,
ustreptalo,
radoznalo.
Ko zna šta te tamo èeka
u maglama iz daleka.
Al' ako se i pozlatiš,
il' sve teško,
gorko platiš,
uvek idi samo napred.
Nemoj nikad da se vratiš.

Miroslav Antiæ
_________________
OF ALL THE THINGS I LOST, I MISS MY BRAIN THE MOST!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email
miloche
Kandidat za predsednika TS
Kandidat za predsednika TS


Pridruio: 07 Apr 2007
Poruke: 963
Lokacija: trstenik

PorukaPoslao: Pet Jan 25, 2008 8:03 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

vidim da je ovo krenulo u dobrom smeru, još mike antiæa:

Ako ti jave: umro sam,

ne veruj

to ne umem.

Na ovu zemlju sam svratio

da ti namignem malo.

Da za mnom ostane nešto

kao lepršav trag.

I zato: ne budi tužan.

Toliko mi je stalo

da ostanem u tebi

budalast i èudno drag.
_________________
http://www.jeriningrad.org.rs
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poseti sajt autora
windfucker
TS kolovodja
TS kolovodja


Pridruio: 11 Jan 2008
Poruke: 336
Lokacija: Krusevac

PorukaPoslao: Pet Jan 25, 2008 11:17 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Konstantin Kavafi


Itaka

Kad kreneš na put za Itaku
zaželi da dug to bude put,
pothvata pun, opasnosti i saznanja.
Lestrigonaca, Kiklopa
i srditog Posejdona ne plaši se!
Na takve nikada naiæi neæeš
sve dok misao je tvoja uzvišena
i dok birana se oseæanja tièu tvoga duha i tvog tela

Niti Lestrigonce, nit Kiklopa
niti divljeg Posejdona tu susresti neæeš
ako ne nosiš ih u samome sebi
i ako ih duša tvoja ne iznosi preda te.

Zaželi da dug to bude put
svitanja letnjih pun
u koja æeš-kolike li radosti-
ulazit u luke prvi put viðene.
Pred fenièkim zastani tezgama
i snabdij se finim stvarèicama:
sedefom, koralom, ambrom, slonovaèom;
uzmi svakovrsnih razbludnih mirisa,
što više upravo raskošnih mirisa.
Poði u mnoge gradove misirske
da uèiš i da poduèiš se kod mudraca njinih.

I na umu uvek Itaku zadrži.
Stiæi na nju tvoja je sudbina.
Al' nipošto ne žuri na tom putu.
Bolje neka mnogo godina potraje
da na otok pristaneš ko starac
bogat onim što na putu stekao si
ne oèekujuæi da Itaka bogatstvo ti da.

Ona ti je dala divno putovanje.
Bez nje ne bi ni krenuo na put.
No ništa ti više ona nema dati.

A ako je siromašnom naðeš, znaj prevarila te nije.
Mudar kakvim si postao i s tolikim iskustvima
shvatiæeš veæ šta Itake znaèe.
---------------------------------------------------------------------------------
Ova pesma je jedna od najlepših na koje sam u životu naleteo, a i emotivno me gaða, sa njom sam položio prijemni.
_________________
OF ALL THE THINGS I LOST, I MISS MY BRAIN THE MOST!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email
Maxmilijan
Kandidat za predsednika TS
Kandidat za predsednika TS


Pridruio: 06 Jul 2006
Poruke: 1095
Lokacija: Hell

PorukaPoslao: Pon Jan 28, 2008 12:15 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Sedi Mara na kamicku,oprala je....Hm....noge....
Ovo je bas lirski....
_________________
"One, two, Freddy’s coming for you.Three, four, better lock your door.Five, six, grab your crucifix.Seven, eight, gonna stay up late.Nine, ten, never sleep again.”
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
miloche
Kandidat za predsednika TS
Kandidat za predsednika TS


Pridruio: 07 Apr 2007
Poruke: 963
Lokacija: trstenik

PorukaPoslao: Pon Jan 28, 2008 7:55 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

miljane poseduješ neobièno malo suptilnosti za sledbenika kulta smirenja.
_________________
http://www.jeriningrad.org.rs
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poseti sajt autora
grof
Sef pogona
Sef pogona


Pridruio: 18 Feb 2007
Poruke: 1011
Lokacija: Grabovac

PorukaPoslao: Pon Jan 28, 2008 8:07 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Prikai poruke iz poslednjih:   
Napii novu temu   Odgovori na poruku    Trstenik forum -> Umetnost Sva vremena su GMT + 1 sat
Idi na stranu Prethodni  1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10  Sledeci
Strana 3 od 10

 
Skoi na:  
Ne moete pisati nove teme u ovom forumu
Ne moete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne moete menjati vae poruke u ovom forumu
Ne moete brisati vae poruke u ovom forumu
Ne moete glasati u ovom forumu


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group