Trstenik forum Trstenik
Trstenik Srbija
 
 FAQ - esto Postavljana PitanjaFAQ - esto Postavljana Pitanja   TraiTrai   Lista lanovaLista lanova   Korisnike grupeKorisnike grupe   Registruj seRegistruj se 
 ProfilProfil   Proveri privatne porukeProveri privatne poruke   PristupiPristupi 

Istorija za svakog
Idi na stranu 1, 2, 3 ... 14, 15, 16  Sledeci
 
Napii novu temu   Odgovori na poruku    Trstenik forum -> Filozofija, religija i istorija
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeu temu  
Autor Poruka
Hanibaal
Komandant
Komandant


Pridruio: 05 Maj 2006
Poruke: 7485
Lokacija: Pejovac / Novi Sad

PorukaPoslao: Ned Feb 04, 2007 7:16 pm    Naslov: Istorija za svakog Odgovoriti sa citatom

Po zelji nekih od vas otvara se tema na kojoj mozete da pitate sve sto vas zanima, a niste imali koga da pitate, a odnosi se na prosle dogadjaje.

Sto znam - reci cu, sto ne znam - provericu...

Pocnimo...

slonce
_________________
Nije vazno odakle sam, sve dok znades kuda putujem...


Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email MSN Messenger
casper
Duh Zastitnik
Duh Zastitnik


Pridruio: 05 Jan 2007
Poruke: 4412

PorukaPoslao: Ned Feb 04, 2007 9:19 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Znam da znas da znam ovo ali reci ostalima kad se prvi put pominje Trstenik u nasoj istoriji?
(ono pre nove ere i zasto je Trstenik premesten iz Osaonice, dobro je da znaju to)
_________________
http://mineagle.deviantart.com
oʞɐdoɐu ǝuǝɹʞ ǝu oʇɥsǝu ʞop oɹqop ǝɾ ǝʌs
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku MSN Messenger
Hanibaal
Komandant
Komandant


Pridruio: 05 Maj 2006
Poruke: 7485
Lokacija: Pejovac / Novi Sad

PorukaPoslao: Pon Feb 05, 2007 1:56 am    Naslov: Odgovoriti sa citatom

To neki drugi put... Kad budem pisao o istoriji Trstenika.

Ovde cemo o drugim stvarima.

Ali ukratko(da imate cime da se hvalite):

Najstariji pomen naseg grada imamo u jednoj povelji kneza Lazara manastiru Ravanici, kojom on poklanja nase malo misto svojoj zaduzbini. Inace, Trstenik je mnogo stariji. Imamo ostatke rimskih utvrdjenja i keltskog opiduma, ranovizantijskog logora i nekoliko srednjovekovnih utvrda. O neolitskim naseljima mislim da vec sve znate. Dovoljno su poznata i u Evropi!

Ostalo kad bude vreme za to...

Next question...

slonce
_________________
Nije vazno odakle sam, sve dok znades kuda putujem...


Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email MSN Messenger
Rumenige
Kandidat za predsednika TS
Kandidat za predsednika TS


Pridruio: 28 Jan 2007
Poruke: 3148

PorukaPoslao: Pon Feb 05, 2007 10:13 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Druze, a ti si povjesnicar? Cool
_________________
Србија Србима!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poseti sajt autora
Hanibaal
Komandant
Komandant


Pridruio: 05 Maj 2006
Poruke: 7485
Lokacija: Pejovac / Novi Sad

PorukaPoslao: Uto Feb 06, 2007 1:02 am    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Si. I to je srpski izraz... namig

slonce
_________________
Nije vazno odakle sam, sve dok znades kuda putujem...


Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email MSN Messenger
Rumenige
Kandidat za predsednika TS
Kandidat za predsednika TS


Pridruio: 28 Jan 2007
Poruke: 3148

PorukaPoslao: Uto Feb 06, 2007 2:16 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Malo sale Smile Ne zameri...

Studiras ili si zavrsio?
_________________
Србија Србима!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poseti sajt autora
Innuendo
Prepodobni
Prepodobni


Pridruio: 17 Jun 2006
Poruke: 3958
Lokacija: Ul. osnivaèa Politike

PorukaPoslao: Pon Feb 12, 2007 2:50 am    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Hm, istorija...

Jedna od mojih omiljenih tema.

Koje je poreklo reci Srbi?
_________________
Uprava napolje!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email Poseti sajt autora MSN Messenger
Hanibaal
Komandant
Komandant


Pridruio: 05 Maj 2006
Poruke: 7485
Lokacija: Pejovac / Novi Sad

PorukaPoslao: Pon Feb 12, 2007 2:58 am    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Hoces reci Srb? Posto je Srbi samo mnozina od Srb...

Ufff... Jako komplikovano... Pre svega, zahebano. Sta god da kazem, vise od polovine ljudi se nece sloziti sa mnom.

Ja mogu sad tu da ti raspredam teorije i teorije, ali posto sam lepo napisao u naslovu teme, drzacu se cinjenica.

Okacicu ti sutra da ne pisem sad dok sam na netu...

slonce
_________________
Nije vazno odakle sam, sve dok znades kuda putujem...


Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email MSN Messenger
Rumenige
Kandidat za predsednika TS
Kandidat za predsednika TS


Pridruio: 28 Jan 2007
Poruke: 3148

PorukaPoslao: Pon Feb 12, 2007 1:41 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Evo neceg zanimljivog..Teorija Jovana Deretica. Po meni je on cist ludak Smile Prema njegovog teoriji, Srbi su stariji od ameba i bicara Smile
------------------------------------------------------------------------
Najstarije srpsko poreklo




Napred je navedeno da su haldejski, asirski i misirski rukopisi i kameni spomenici jedni od najstarijih dokumenata ljudske civilizacije, stari preko sedam hiljada godina i da se u njima pominje ime Srbin. Po nekim nauènim teorijama nastanak ljudskih naselja odreðuje se za razne krajeve u razna vremena. Po drugima smatra se da su prva naselja nastala u srednjoj Aziji, odakle su se narodi dalje vremenom raseljavali. Po takvoj tvrdnji za Srbe se smatra da su ogranak arijskog, ili indo-evropskog soja, kome pripadaju i romanski, keltski i germanski narodi. Za taj dokaz uzima se isti jezik svih slovenskih naroda, proizašao iz prasrpskog jezika indo-azijskog porekla.



Veliki je broj nauènika koji Indiju smatra srpskom prapostojbinom. Svi se oni slažu da su seobe Srba iz Indije zapoèele pre šest do sedam hiljada godina i da su trajale oko hiljadu godina. Jedan od zagovornika srpskog porekla iz Indije je i dr. Nenad Ðorðeviæ, koji u svojoj obimnoj studiji “Istorija Srba” dokazuje da i mi pripadamo indo-evropskom stablu. On tvrdi da Srbi od svog postanka nose svoje ime. Postoji teorija da su se prve seobe Srba odvijale u pravcu kretanja sunca, od istoka ka zapadu.

Za kolevku svih evropskih naroda smatra se Indija, odakle su seobe za zapad zapoèele pre petnaest hiljada godina. Dokaz tome su mnogobrojne reèi u sanskritskom jeziku, istog znaèenja kao i na srpskom, a zabeležene su pre više od tri hiljade godina. Kao prva istorijska zabeleška je reè Serbh što ima znaèenje rodbine, semena i kolena. I u današnjim jezicima, indijskom i srpskom ima mnogo reèi istovetnog znaèenja. Evo nekih:

agan - oganj; bagas - bog; brath - brat; bhala - bela; chata - èeta; deti - dete; div - div; dina - dan; dasa - deset; dama - dom; girja - gora; grad - grad; iskra - iskra; kada - kada; kuta - kuæa; lip - lep; lot - ljut; laghi - laki; ljubhva - ljubav; matr - mater; mala - mali; more - more; mil - mili; nabas - nebo; nava - novi; paraha - prah; prati - protiv; panca - pet; pena - pena; rabh - rob; rosa - rosa; sa - so; sila - sila; sas - sest; stan - stan; sabha - soba; stala - stol; tata - tata; ta - taj; tvar - stvar; trasti - tresti; trang - trag; tamas - tama; tri - tri; trijdosa - trinaest; tada - tada; vrt - vrt; vicur – veèe; vatara - vatra; vi - vi; vas - vas; viva - živi.

U sanskritskom jeziku imena rodbine su potpuno identièna srpskim, kao: tata, nana, brat, prija, sestra, strina, svekar, svekrva, dever, kum, svastika. Postoji istovetnost i mnogih drugih reèi kao: guvno, hlad, stoka, goveèe, jama, apsara, mana, raka, jad, med, guditi i druge. Ima ih svakako još. Drugi dokaz porekla Srba vezan za Indiju su obièaji, koji su veoma slièni kod oba naroda, na primer: otmica devojke, unošenje i palenje badnjaka, gatanja, motivi na vezovima i nadgrobnim spomenicima, društveno i državno ureðenje i mnogi drugi. Èak su kod Srba bili saèuvani i obièaji spaljivanja mrtvih. Reèi župa i župan u srpskom i kod Indusa imaju znaèenje udruženja ili zadruge, a u sanskritskom znaèe povezivanje. Engleski pisci isticali su istovetnost indijskih i srpskih društvenih jedinica, opština, koje su u ono vreme bile najdemokratskiji oblik društva, saèuvanih u Srbiji do danas. Makarov je zapisao mnoga imena srpskih staništa, koja su ostala do dana današnjeg: Indostan, Avganistan, Kurdistan, Radžastan i jos mnoga druga.



Nisadeš, divni i nepristupaèni vrh, stan bogova po indijskoj religiji, bio je prva srpska postojbina. Citat iz Ritera, na strani 29, glasi: “Sa vrha Mera (brdo u Indiji) pružaju se njegove grane kao Himavat, Henakutaš, Nisadeš, na kojima je živeo surovi i odeven u odelo od kože narod Serba ili Srba”. Znaèi da su Srbi prvobitno živeli na prostorima izmeðu himalajskih i hindokuskih planina, preko šest hiljada godina pre Hrista. Ruski istorièar Moroskin istièe da su ostali narodi bili zavidni prema Srbima, koji su nastanjivali oblast Dunaj u Indiji. On takoðe navodi da su u unutrašnjosti Indije bile države Prazija, Gangazija i Sarbarska (Srpska), a u primorskom delu oblast koja se zvala Panovska. O postojanju te dve srpske države naðeni su zapisi kod Aleksandra Velikog. To ukazuje na moguænost da imena Dunava i Panonije nose takoðe poreklo iz Indije (ili obratno). I u indijskim geografskim kartama ima imena srpskog znaèenja: Srba, Sobrana, Èarnigor, Belospor, Kovilje, Žitomir, Mala Bara, Bela Zora, Grad, Careva, Pramen, Mlava, Drvar, Borac, Zagore, Sivonje, Ravnagora, Borje, Dub, Veselgrad, Timok, Sarbatu, Srbistan, Morava, Drava, Kotor, Srbalj i druga. Po Moroskinu, Srbi su ziveli u Indiji nekoliko hiljada godina pre iseljavanja u srednju Aziju, a zabelezena su masovna seljenja pre 5.000 godina. Iz svega proizlazi da se o poreklu Srba u Indiji može govoriti kao o periodu od oko osam hiljada godina ili još više. Masovna iseljavanja iz Indije prouzrokovana su pojavom kuge, koja ih je brojèano gotovo prepolovila, kao i najezdom crnih naroda sa juga koji, su ih nemilosrdno pljaèkali.



Po Moroskinu prvi ogranak Srba iselio se iz Indije u pravcu Mesopotamije, oko reka Eufrata i Tigra, gde su osnovali svoju Novu Sabarsku državu, na tlu današnjeg Iraka. Tamošnji gradovi nazvani su srpskim imenima, a o istima postoje i dan danas neka svedoèanstva. Dolazak Srba u Mesopotamiju datira oko tri hiljade godina pre Hrista i tu su se zadržali najmanje oko jedan milenijum. Od tih Srba potomci su se proširili u Malu Aziju, a nešto kasnije odatle su prešli i u Evropu. Delimièno su se nastanjivali i u Egiptu. Posle smrti faraona Pepija II, ti Srbi zavladali su podruèjem koje su naselili i ta njihova vladavina trajala je od 2261. do 2052. godine stare ere. Tu teoriju zastupa i francuski egiptolog Masper Gaston, koji kaže da su Srbi iz Sarbarske stigli u Afriku u tri navrata. Gaston svoju tvrdnju zasniva na srpskim natpisima na egipatskim piramidama i kamenim spomenicima. Srbe su Egipæani nazivali “kraljevi pastira”, a vladali su Donjim Egiptom. Ovo je u potpunoj saglasnosti sa izuèavanjima našeg istorièara Stojana Boškoviæa, koji u “Istoriji sveta” piše kako su Egipæani podizali ustanke protiv srpskih vladara u Donjem Egiptu. Fransis-Maria Apendini piše da su Srbi neko vreme gospodarili Sirijom, odakle su napadali Egipat. Za takozvani “èudesni” period Egipta oznaèava se porobljavanje od strane nekih stranih naroda i vladavine izvesnog Arse (ime mu je pisano æirilicom APCA). Za taj “èudesni” period Fransisko-Maria Apendini kaže da su to narodi došli iza Kaspijskog jezera, koji su najratoborniji narod, a vladali su dugo vremena Egiptom i Sirijom i zvali su se Srbi.



Prvi doseljenici u Evropu zadržali su se na Balkanskom poluostrvu, dok su u manjim grupama otišli do Italije pa èak i do Spanije, 3000 godina pre Hrista. Prvo srpsko doseljavanje na Balkan dogodilo se oko tri do èetiri hiljade godina pre Hrista. Šafarik tvrdi da se ni za jedan evropski narod osim Srba, ne može dokazati poreklo iz Indije, a za Srbe za to postoji istorija. Èak su i u baskijskom reèniku naðene reèi srpskog naziva: gora i gori (ono što gori), kao i mnoge druge. Naðen je èak podatak da u jeziku Baska ima 30-40% reèi srpskog znaèenja. Miloš Milojeviæ, u delu gde piše o životu Srba u Francuskoj i Danskoj, gde i danas postoje geografski toponimi srpskog znaèenja, navodi da je tokom velikih progona Srba stradalo 30 do 60 miliona Srba u Evropi. On takoðe navodi srpska boravišta u Holandiji i Belgiji i da se je Amsterdam nekada zvao Slavengrad. A kada je dr. Olga Lukoviæ-Pjanoviæ došla u Francusku, izvesna dama Hermina joj je isprièala prièu svojih roditelja, po kojoj su Srbi vladali u Alzasu, što Olga tada nije znala. Meðutim, kasnije je to utvrdila kao istinito i nije mogla oprostiti svojim profesorima istorije koji je tome nisu nauèili, a još više Srpskoj akademiji nauka koja o tim stvarima permanentno æuti.



Drugi ogranak Srba iz Indije krenuo je prema Kaspijskom moru i planinama Kavkaza, gde su osnovali domovinu 2.560 godina pre Hrista i nazvali je Serbanija. Tu su se zadržali nekoliko vekova, sve dok ih odatle nisu potisli novi osvajaèi.



Treæi srpski ogranak usmerio se pored kitajskog carstva (Kine), u pravcu severa i nastanili su se u Sibiriji, gde su osnovali državu Sirbidija ili Sirbija 3.200 godina pre Hrista. Od te reèi Sirbija postala je današnja reè Sibirija.



Seobe drugog i treæeg ogranka Srba trajale su takoðe oko hiljadu godina, a zapoèele su gotovo istodobno sa prvim ogrankom, prema tome zaposeli su svoje nove postojbine oko dva do tri milenijuma pre Hrista. Dok su se selili usput su pretežno ratovali, osvajajuæi nove prostore za sopstveni opstanak, ali su takoðe i mnogo stradali. Najviše Srba izginulo je u dugotrajnim borbama sa Kitajcima, Hunima i Mongolima.



Dubrovèanin Mavro Orbini pisao je da su ti Srbi, koje je on nazivao Slavjanima, poreklom od Jefeta, sina Nojeva, naseljavali dve stotine pokrajina od Azije preko Evrope. Njegova knjiga “Kraljevstvo Slovena” (iz 1601. godine) prevedena je na srpski tek 1968. godine i to bez prevoda prvog dela od 248 stranica, u kojima autor piše o ranijim srpskim kraljevstvima od pre Rimskog carstva. Iz zakljuèaka Mavra Orbina proizlazi da je dinastija Nemanjiæa poslednja srednjevekovna srpska dinastija. Jovan Rajiæ piše da su stranci srpsko ime izveli iz imena reke Zebris (ili Serbis), koja teèe izmeðu Eufrata i Tigra. I zaista, ta reka se i danas tako zove. I danas u persijskom jeziku postoje brojne reèi istovetnog znaèenja kao u srpskom. Evo nekih: bog-bog; zemo-zemlja; zima-zima; žena-žena; berezo-brzo; mislj-misao; zarja-zora; medo-med; noæ-noæ; paurvi-prvi; dva-dva; tri-tri; èetvere-èetiri itd. I u jevrejskom i jermenskom jeziku takoðe postoji dosta srpskih reèi, sto su jevrejski istorièari uzimali za utvrðivanje svoga porekla preko Jefeta, sina Nojevog.



Srbi su ostavili svoja imena gde god su živeli. Evo nekih: jezero Srbonis u Siriji, Serbetes, mesto u Mauritaniji, Serbanica (ili Srbica) na crnomorskoj obali, Serberion na ušæu reke Don, Sarbakon na Krimu, Sorbhag u Iranu, Serbka u Indiji, Sarbinovo u Ukraini, Serban-voda u Poljskoj, Serbia u Rumuniji, Serbin u Grèkoj, Sarbiodunum na Sardiniji, Sarbat reka u Turskoj, u doba kada Turci jos nisu živeli na svojim sadašnjim teritorijama. Za Srbe istorièari kažu da su živeli u èitavoj Evropi i nisu imali potrebe da se pripremaju za ratovanja. Profesor Miomir Joviæ utvrdio je da se seoba Srba iz Indije odigrala 4.500-4.000 godina pre n.e. A Ognjen Raduloviæ, u Traganjima za korenima Srba, navodi da su iz svoje prapostojbine Indije Srbi krenuli pre šest hiljada godina, usmerivši se u tri pravca, od kojih je jedna grupa nakon kraæeg zadržavanja u Mesopotamiji stigla i u doline faraona.



Grèki istorièar Strabon pisao je da su u zapadnoj Aziji po planinskim predelima živeli Srbi, ili Brðani, koji su se odlikovali rusom kosom i plavim oèima. O istima postoje napisi i ruskog istorièara Mihaila Lomonosova. Dubrovèanin Ivan Gunduliæ pevao je o slavnoj Troji:

Pri moru uprav srpskih strana u pržinah pusta žala

Leži Troja ukopana, od grèkoga ognja pala.



A Car Dušan postavljao je svoga namesnika u Maloj Aziji baš u oblasti Troje.



Olga Lukoviæ-Pjanoviæ piše, u drugoj knjizi “Srbi narod najstariji”, strana 59, kako je “Chicago Tribune” 19. Februara 1981. godine objavio vest da je otkopana kineska najstarija mumija koja je bila plava žena, bele rase. Zatim je ista vest objavljena u Parizu na TV. Te vesti Olgu su potsetile na one koje tvrde da su Šiptari Iliri samo zato što su se naselili na ilirske teritorije. Prema tome, Olga zakljuèuje da je “plava kineskinja” mogla biti samo srpkinja.



Postoje brojni zapisi o srpskoj propasti u vremenima nove ere. Evo nekih: tokom silnih ratovanja sa turskim i mongolskim plemenima nestala su mnoga srpska naselja u kojima su živeli vekovima. Prema grèkoj hronici rimski car Justinijan je u sedmom veku nasilno preselio mnoge Srbe iz predela sadašnje Stare Srbije u Malu Aziju i od njih stvorio odabranu vojsku od 30.000 konjanika. U borbi sa Arapima 692. godine, dve treæine te vojske preðe na stranu Arapa, a Justinijan dade nalog da se sve preostale porodice srpske pokolju. Nešto kasnije, 762. godine, iz Makedonije se preseli oko 250.000 Srba u Malu Aziju, a 802. godine opet doðe do sliène seobe, nakon što je grèki car Komnen pokorio Rašku. I konaèno, u petnaestom veku kada su Turci osvojili Bosnu, sultan Sulejman prebacio je 30.000 srpske muške dece u Tursku od kojih je napravio Janjièare i isve ih utrošio u narednim obraèunima sa Srbima. Latinski biskupi su za vreme sinoda u Saloni proglasili æirilicu “ðavolim pismom” i zabranili njenu upotrebu. Poljska, Èeska i Hrvatska odmah su je napustili i otpoèela je borba protiv æirilice. Ova borba produžena je do današnjih dana, a to je ujedno i borba izmeðu dve crkve, koja traje veæ vekovima. Sve su to dokazi da su Srbi vekovno bivali izloženi stradanjima i da su sopstvenom krvlju placali visoku cenu opstanka.



Ogranak Srba koji se doselio na Balkan pre tri do èetiri hiljade godina, o kojima su pisali grèki i rimski istorièari, su direktni praoci danasnjih Srba. Taj ogranak dospeo je èak do Španije i severnih obala Afrike. O tim seobama zapise su ostavili Èeh Pulkova i Enije Silvije, koji navodi seobe Srba u vreme postojanja kule Vavilonske. Francuz Mosper pisao je o tri provale pastira iz Male Azije u Egipat i tvrdi da se radi o Srbima. A na egipatskim piramidama hijeroglifima je zapisano da su 1.600 godina pre Hrista u Libiju i Mauritaniju doprli beli narodi plavih oèiju. Egipatski izvori tvrde da su ti narodi na njihovim prostorima osnovali svoju državu koja je postojala sedam vekova. Dr. Olga Lukoviæ-Pjanoviæ daje divan opis ratnih zarobljenika, èiji su likovi uklesani na egipatskim piramiadama sa “zrakastim krunama” na glavama, sa zakljuèkom na osnovu reèi pereset i prst da se radi o Srbima (str. 215-230). Rajiæ citira ruske letopisce, koji kažu da su Vendi, Srbi, pomagali Trojance u borbi protiv Grka, pa su se posle poraza sa svojim vojvodom Antonorom preselili iz Male Azije na Jadransku obalu. Navodi dalje tvrde da su Srbi naselili Boku, Crnu Goru, Dalmaciju, Albaniju, Bosnu i Hercegovinu i sve do Venecije jos pre tri hiljade godina. Šafarik, kasnije piše da su ti Vendi bili jednorodni sa Vendima iz podunavskih krajeva.



Iz prednjega proizlazi da su Srbi naselili Evropu i Balkan istovremeno sa ostalim indo-evropskim narodima: germanskim, grèkim i latinskim. Šest stotina godina posle trojanskog rata, Srbi su potpuno naseljavali Balkan i u to doba makedonski car Aleksandar Veliki svojom poveljom dao im je zemlje od Jadranskog do Baltièkog mora za njihovu hrabrost i vernost. Navodi se da su i Aleksandar Veliki i njegov otac Filip takoðe Srbi, pošto u to doba nisu još postojali Sloveni. Hrvat Sver navodi da je majka Aleksandra Velikog bila ilirske krvi, a zna se da su stranci Srbe nazivali Ilirima. To se da tumaèiti i iz pesme Ivana Gundulæa “Osman”, gde kaže:



Od Lesandra Srbljanina, od svijeh cara, cara slavnog

Aleksandro to svidoèi kralj veliki svega svita.



Aleksandar Veliki prezivao se Karanoviæ, a to prezime izvedeno je iz titule Karan, koja je dodeljivana kod Srba visokim dostojanstvenicima i plemiæima ili nekom princu iz vladarske kuæe, srodniku kralja ili cara, prilikom njegovog postavljanja na dužnost glavnog zapovednika vojnog ili pokrajine. Prema Deretiæu, jedino su Srbi u vreme Aleksandra Velikog imali vojne formacije kojima je prednje tumaèenje odgovaralo. Dve hiljade godina pre Hristova roðenja jedino je drevna država cara Nina bila svetsko carstvo, kome je pripadala polovina savremene Evrope, deo Azije i Afrike - Ilirska, Daèka i Karpatska Srbija. U antièkom vremenu, po Deretiæu, država je bila organizovana društvena zajednica zasnovana na obièajnom pravu. Za stare Grke kaže da u prvobitnu Evropu oni nisu ubrajali ni svoju Grcku, Evropa je za njih bila samo Srbija i ništa više. Državu je tada olièavao vladar, gospodar, a bila je onolika koliko je vladar uspevao da je stavi pod svoju vlast i njome uspesno upravlja.



Posle raspada Rimske Imperije obnovljena je srpska država 461. godine, krunisanjem Markelina u Solunu. Markeli, Srbin, bio je vojskovoða Rimske Imperije koji je doprineo pobedi nad Atilom, na Katalinskim Poljima 451. godine. Srpsku državu uèvrstio je Ostorilo Svevladov 490. godine i zvala se Srpska Carevina ili Srbija. Od tada pa do kraja 15. veka, punih hiljadu godina, Srbija postoji kao država bez prekida. Deretiæ citira Anonimus Reventanisa koji je predstavio postojanje tri Srbije, istog imena: prva od Jadranskog mora do Dunava, zvana Ilirska Srbija, druga od Dunava do Karpata, zvana Daèka Srbija i treæa od Karpata do Baltièkog mora, zvana Sarmatskom Srbijom. Bilo je to dva veka pre Hrista. Rimljani su osvojili Ilirsku i jedan deo Daèke Srbije, jedan vek posle Hrista, a deo izmeðu Tise i Dunava ostao je zauvek neosvojen, što ide u prilog tvrdnji da nikda nije prekinuta tradicija rimskim osvajanjem. Cela Sarmatska Srbija ostala je van domašaja rimskog carstva. Daèka Srbija danas se zove Vlaška, a Baltièka Srbija se zove Poljska. Znaèi, od uspostavljanja Ninovog carstva, oko 2015. godine stare ere, pa do danas, preko èetiri hiljade godina srpska državna tradicija nije prekinuta. Otuda je Srbija “veèna”.



Sebastijan Dolèi i nehotice povezuje ilirski jezik sa Srbima. A Laonik Halkokondilo u knjizi “O Turskoj”, kaže da su istim jezikom govorili svi narodi od Jonskog mora do Venecije, a za Sarmate navodi da su živeli u današnjoj Poljskoj i potom su se spustili na Dunav, što potvrðuju i Šafarik i Surovjecki, pišuæi o rasprostranjenosti srpskog naroda. I hrvatski pisac Dinko Zlatariæ u “Elektri”, posveti knezu Zrinskom, piše o “Velikom Aleksandru, kralju srpskom”. Orfelina o ruskom caru Petru Velikome, u gramati od 3. Marta 1711. godine, zapisano je da “car svih Rusa poziva Srbe na ustanak protiv Turaka, potseæajuæi ih da se sete svojih slavnih i junaèkih predaka, u prvom redu srpskog cara Velikog Aleksandra Makedonskog, koji je mnoge careve pobedio i mnoge države osvojio”.
_________________
Србија Србима!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poseti sajt autora
casper
Duh Zastitnik
Duh Zastitnik


Pridruio: 05 Jan 2007
Poruke: 4412

PorukaPoslao: Pon Feb 12, 2007 4:18 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Auuu....
_________________
http://mineagle.deviantart.com
oʞɐdoɐu ǝuǝɹʞ ǝu oʇɥsǝu ʞop oɹqop ǝɾ ǝʌs
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku MSN Messenger
Hanibaal
Komandant
Komandant


Pridruio: 05 Maj 2006
Poruke: 7485
Lokacija: Pejovac / Novi Sad

PorukaPoslao: Pon Feb 12, 2007 5:09 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Jovan Rajic, veliki srpski istoricar, proucavajuci stare izvore, izvodi poreklo Srba od hunskih Sabira. Drugi istoricari, pak, to izvode iz Srbata (Sarmata). Ima ih koji ime Srba izvode iz reci sobranije (zbor, sabor), a neki ga prostorno vezuju za Sibiriju, jednu od srpskih prapostojbina. Ceski istoricar Pavel Safarik vezuje ime Srba za reci Sjarbin, Serb, Serbin, Sibrin, koje sve oznacavaju rod, narod, kao latinsko gens, odn. Natío ili indijsko serim, sto znaci narod iste krvi. Nada Marinovic kaze da Srbin u sanskrtu, iz koga su potekli svi indo-evropski jezici (i srpski, naravno), oznacava junaka koji se vecito bori za sopstveni opstanak. Prema ruskom istoricaru Veltmanu, ime Srbi se od davnina odnosilo na vojnicki, ratnicki stalez u Rusiji, a rec Srb znacila je vojnik. Navodno su od Srba postali Kozaci. I danas oko Volge rec Serbo oznacava rod (ono sto bi mi rekli svojtu), u Belorusiji rec sabr ili sjarb oznacava silu, mnostvo jednog naroda. Kod Rusa rec serbi oznacava junacnu sortu ljudi. Kod Luzickih Srba rec Sorab znaci najlepsi, najbolji, najrazboritiji covek u rodu. Kod Ukrajinaca Sirbin znaci gospodovati.
Kod nas je oduvek postojala pohvala, za pokojnika npr, kad se kaze: “Bas je pravi Srbin bio i srpski je ziveo.” U turskom reci Sirb i Serb imaju znacenje naroda istog roda, hrabrog i nepokornog. Kod starih Persijanaca Sarb znaci glava, glavesina, staresinstvo. Kod Arabljana, Jevreja, Haldejaca rec Srb znaci junak, nebojsa, nepokoran. U sanskrtu Serbh (latinicnom transkripcijom, naravno) znaci “ne dati se nikome”, a koren reci znaci seme, rod, koleno. Safarik i Kolar su napominjali da rec Srbi oznacava rodjake (svojtu); nepoznatom coveku Srbin kaze npr:”Kako se ti ono zoves, rodjace?” Stari istoricari Srbe nazivaju Raci, a to potice od znacenja “covek iz Raske”. Imena Srb i Sorab su iz samog srpskog jezika i imaju znacenje ogromnosti, sile naroda. Po tome se veruje da su Srbi nekada posedovali ove osobine.
Jedan kineski pogranicni guverner 160. god pre n.e. kaze:”Srbi su nas napadali 30 puta od proleca do jeseni.” Jedan kineski drzavnik kaze (shvaticete koji je period u pitanju):”Od kako su pobegli Yuni (Huni), osilise se Srbi I zavladase zemljama njihovim. Ima ih sto hiljada vojnika I prosveceni su. Plemena su im silnija I mnogobrojnija I mi ne mozemo da im se odupremo.” Po Herodotovom pisanju, svi Tracani, Skiti, Vendi, Tribali i Iliri su Srbi. Inace, rec Tracanin je nastala u grckom jeziku greskom, nepravilnim izgovorom reci Rasani. U najstarijim haldejskim, asirskim i misirskim (egipatskim) rukopisima, starim oko sedam hiljada godina, pominje se ime Srbin (nigde se ne spominje Sloven). “Kineski dvorski dnevnik”, koji je vodjen neprekidno dve hiljade godina pre Hristovog rodjenja, sadrzi podatke o Srbima koji tada zive u azijskoj Sarmatiji.
Interesantno je da se imena Ceha, Hrvata, Rusa spominju prvi put u izvorima tek od sestog veka nase ere. Safarik (samo da podsetim – Ceh) o tome pise:”Nikada do sestoga veka nije pomenuto ime Ceh, Leh ili Sloven, a o Poljacima i Rusima pisana istorija govori tek u devetom veku.” Luzicki Srbi ze sebe kazu da su iz balkanske Srbije, sto potvrdjuju i nemacki istoricari Schottgen i Kreysig, poredeci toponime.
Emil Burnouff i mnogi drugi naucnici tvrde da su grcki i latinski jezik nastali iz pelazgijskog. Za narod Pelazge se kaze da su ziveli na Sredozemlju i na Alpima. Mnogi autori ih identifikuju sa starovekovnim Srbima.

slonce
_________________
Nije vazno odakle sam, sve dok znades kuda putujem...


Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email MSN Messenger
Hanibaal
Komandant
Komandant


Pridruio: 05 Maj 2006
Poruke: 7485
Lokacija: Pejovac / Novi Sad

PorukaPoslao: Pon Feb 12, 2007 5:12 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Naravno, ovo sam samo izneo teorije nekih naucnika. Moje misljenje neki drugi put, recimo u Goldu u petak... Cool

A sto se tice Deretica... He he... Pa... Covek je lud! Ali... Svi geniji su ludaci... Ne bih ja bas tako zaobisao ono sto on pise...

slonce
_________________
Nije vazno odakle sam, sve dok znades kuda putujem...


Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email MSN Messenger
Rumenige
Kandidat za predsednika TS
Kandidat za predsednika TS


Pridruio: 28 Jan 2007
Poruke: 3148

PorukaPoslao: Pon Feb 12, 2007 5:34 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Isao sam na par njegovih tribina,a imam i par casopisa koje izdaje njegova "organizacija". Izuzento arogantan covek. Spreman je i za vredjanje ukoliko se neciji stavovi kose sa njegovim. Smile
_________________
Србија Србима!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poseti sajt autora
Hanibaal
Komandant
Komandant


Pridruio: 05 Maj 2006
Poruke: 7485
Lokacija: Pejovac / Novi Sad

PorukaPoslao: Pon Feb 12, 2007 5:36 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Isao sam i ja. Da, bas je takav. Ali potrebni su nam i takvi. On je tu da gura kad se previse koci, kao sto postoje oni koji koce kad se previse gura.

slonce
_________________
Nije vazno odakle sam, sve dok znades kuda putujem...


Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email MSN Messenger
Rumenige
Kandidat za predsednika TS
Kandidat za predsednika TS


Pridruio: 28 Jan 2007
Poruke: 3148

PorukaPoslao: Pon Feb 12, 2007 5:42 pm    Naslov: Odgovoriti sa citatom

Sve to stoji, ali ponekad je covek u stanju da izgovori nevidjene baljezgarije. Recimo, da je Apolon drevni srpski bog ili da je Olimp sveta srpska planina Smile
_________________
Србија Србима!
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poseti sajt autora
Prikai poruke iz poslednjih:   
Napii novu temu   Odgovori na poruku    Trstenik forum -> Filozofija, religija i istorija Sva vremena su GMT + 1 sat
Idi na stranu 1, 2, 3 ... 14, 15, 16  Sledeci
Strana 1 od 16

 
Skoi na:  
Ne moete pisati nove teme u ovom forumu
Ne moete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne moete menjati vae poruke u ovom forumu
Ne moete brisati vae poruke u ovom forumu
Ne moete glasati u ovom forumu


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group