Trstenik forum Trstenik
Trstenik Srbija
 
 FAQ - esto Postavljana PitanjaFAQ - esto Postavljana Pitanja   TraiTrai   Lista lanovaLista lanova   Korisnike grupeKorisnike grupe   Registruj seRegistruj se 
 ProfilProfil   Proveri privatne porukeProveri privatne poruke   PristupiPristupi 

Radoje Domanovic - Da li se Srbija uopste promenila?

 
Napii novu temu   Odgovori na poruku    Trstenik forum -> Umetnost
Pogledaj prethodnu temu :: Pogledaj sledeu temu  
Autor Poruka
lord.trax
Nocni Strazar
Nocni Strazar


Pridruio: 29 Jan 2007
Poruke: 5091
Lokacija: Ulmefeld

PorukaPoslao: et Okt 23, 2008 3:16 am    Naslov: Radoje Domanovic - Da li se Srbija uopste promenila? Odgovoriti sa citatom

O Radoju Domanoviæu

[Iz knjige: Jovan Deretiæ, Kratka istorija srpske književnosti, BIGZ, Beograd 1983.]

Naša klasièna realistièka pripovetka geografski je obuhvatila samo deo Srbije. Sva tri njena osnivaèa potièu iz Zapadne Srbije, koja je i do tada dala najveæi broj pisaca. Njihovi neposredni nastavljaèi, Svetolik Rankoviæ i Radoje Domanoviæ, oba rodom iz centralne oblasti, Šumadije, proširili su dotadašnje granice realizma, ne toliko geografski koliko naèinom viðenja i prikazivanja stvarnosti. I jedan i drugi pokušali su negovati seosku pripovetku, ali s mnogo manje uspeha od svojih prethodnika. Njihov pravi domen jest drugi: Rankoviæev u psihološkom romanu, Domanoviæev u satiriènoj pripoveci. Okrenuti više savremenosti nego prošlosti – onome što je nastajalo, a ne onom što je nestajalo – oni su pružili mraènu, pesimistièku viziju stvarnosti, koja stoji nasuprot vedrini i optimizmu prvih realista.

[...] Radoje Domanoviæ (1873-1908) pripada suprotnoj, humoristièko-satiriènoj tradiciji srpskog realizma, èiji je zaèetnik Glišiæ. Književni rad zapoèeo je pripovetkama iz seoskog života u kojima se, kao i kod njegovih prethodnika, oseæa oštra polarizacija izmeðu idealizacije i kritièkog razoblièavanja, ali bez njihove snage i svežine. Najbolji deo njegova rada, satiriène pripovetke, nastale su u nekoliko poslednjih i najcrnjih godina obrenoviæevskog apsolutizma, izmeðu 1898. i 1903. Sin seoskog uèitelja opozicionara, odgojen u duhu narodne poezije i Gorskog vijenca, kasnije kao profesor gimnazije zbog politièkih uverenja proganjan, premeštan i otpuštan s posla, Domanoviæ je, uz vatreno slobodoljublje, nosio ogorèenu mržnju na sve vidove tiranije, koja je nadahnula njegove najbolje politièke satire. Posle pada apsolutizma (1903), nezadovoljan što se u zemlji tako malo izmenilo, razoèaran u vlastitu stranku, odajuæi se sve više neurednu boemskom životu, on je pokušao da i u novim prilikama nastavi rad na politièkoj satiri (izdavao je politièko-satirièni list "Stradija"), ali bez preðašnjeg uspeha. Umro je usamljen, ogorèen, siromašan, u 35. godini života.
Domanoviæ je pisao humoristièko-satiriène pripovetke, u kojima sve što se zbiva ostaje u granicama realno moguæeg (Pozorište u palanci, Glasam za slepca, Ne razumem i dr.), humoristièko-satiriène pripovetke s elementima groteskne fantastike (Marko Kraljeviæ po drugi put meðu Srbima, Razmišljanje jednog obiènog srpskog vola), ali je najveæi uspeh postigao u žanru alegorijsko-satiriène prièe, koju i uvodi u srpsku književnost (Ukidanje strasti, Danga, Voða, Mrtvo more, Stradija i dr.). Satirièna vizija stvarnosti obièno je uokvirena prièom o imaginarnom putovanju. Pisac, odnosno njegov zamenik u pripoveci, narator, putuje po svetu, na javi ili u snu, i stiže u nekakvu daleku, nepoznatu zemlju, koja se razlikuje od svega što je pre i posle toga video. Sve što se u njoj dogaða drukèije je od normalnog i prirodnog. Ljudi dobijaju ordene i priznanja za stvari zbog kojih se ide u zatvor, ministri se interesuju svaèim, samo ne onim zašto su zaduženi, poslanici, koje postavlja ministar policije, uèe ono što im je zadato da kažu u skupštini kao ðaci lekcije (Stradija). Najveæa graðanska vrlina jeste ropska poniznost pred predstavnicima vlasti. Graðani se ponose što ih jašu kmetovi i panduri, s radošæu prihvataju odredbu vlasti da se svakom udari žig na èelo kako bi se razlikovali od stranaca, èin žigosanja pretvara se u veliku sveèanost, manifestaciju nacionalnih oseæanja (Danga). Školskim vaspitanjem i posebnim merama vlasti graðani se odvraæaju od svake opasnosti, svakog rizika, svakog smelog poduhvata. Oni žive mirnim dremljivim životom, bez ambicija i strasti, bez vrlina i poroka, u kojem je aktivna jedino mržnja prema onom ko hoæe nešto više da postigne, da se uzdigne iznad proseka (Ukidanje strasti, Mrtvo more). U tim satirama Domanoviæ gotovo nikad ne prikriva svoje prave namere. Ironiènim primedbama o "miloj nam i napaæenoj majci Srbiji" i drugim aluzijama, naroèito u uvodnim delovima pripovetke, on nam jasno daje na znanje šta se krije iza èudnovate zemlje o kojoj govori, što doprinosi aktuelnosti i ubojitosti satiriène žaoke ali isto tako ponekad narušava alegoriènost prièe i smanjuje univerzalnost njenog znaèenja. Pun sklad izmeðu satire i alegorije te posebnog i opšteg znaèenja postignut je u Voði, najboljoj Domanoviæevoj satiri, uzbudljivoj prièi o kolektivnoj opsednutosti voðom. Èvrste unutarnje arhitektonike, ona se i formalno razlikuje od drugih njegovih satira, gde imamo mozaièku kompoziciju, reðanje više ili manje nezavisnih tematskih celina unutar okvirne prièe.

Voða

- Braæo i drugovi, saslušao sam sve govore pa vas molim da i vi mene èujete. Svi nam dogovori i razgovori ne vrede dokle god smo mi u ovom neplodnom kraju. Na ovoj prljuši i kamenu nije moglo raðati ni kad su bile kišne godine, a kamoli na ovakvu sušu kakvu valjda niko nikad nije zapamtio. Dokle æemo se ovako sastajati i naprazno razgovarati? Stoka nam polipsa bez hrane, a još malo pa æe nam i deca skapavati od gladi zajedno s nama. Mi moramo izabrati drugi naèin, bolji i pametniji. Ja mislim da je najbolje da mi ostavimo ovaj nerodni kraj pa da se krenemo u beli svet, da tražimo bolju i plodniju zemlju jer se ovako ne može živeti.

(Tako je govorio nekad, na nekom zboru, iznemoglim glasom jedan od stanovnika nekog neplodnog kraja. Gde i kad je ovo bilo, to se, mislim, ne tièe ni vas ni mene. Glavno je da vi meni verujete da je to bilo negde i nekad u nekom kraju, a to je dosta. Ono, doduše, nekad sam držao da sam celu ovu stvar ja sam odnekud izmislio, ali malo-pomalo oslobodih se te strašne zablude i sad tvrdo verujem da je sve ovo što æu sad prièati bilo i moralo biti negde i nekad, i da ja to nikad i ni na koji naèin nisam ni mogao izmisliti.)

Slušaoci bleda, ispijena lica, tupa, mutna, gotovo besvesnog pogleda, sa rukama pod pojasom, kao da oživeše na ove mudre reèi. Svaki je veæ sebe zamišljao u kakvom èarobnom, rajskom predelu, gde se muèan i trudan rad plaæa obilnom žetvom.

- Tako je, tako je... - zašuštaše iznemogli glasovi sa sviju strana.

- Je li b-l-i-z-u? - èu se razvuèen šapat iz jednog ugla.

- Braæo! - otpoèe opet jedan govoriti malo jaèim glasom. - Mi moramo odmah poslušati ovaj predlog, jer ovako se više ne može. Radili smo i muèili smo se, pa sve uzalud. Odvajali smo i od usta svojih te sejali, ali naiðu bujice pa snesu i seme i zemlju sa vrleti, i ostane go kamen. Hoæemo li mi veèito ovde ostati i raditi od jutra do mraka, pa opet biti i gladni i žedni, i goli i bosi?... Moramo poæi i potražiti bolju, plodniju zemlju, gde æe nam se muèan trud nagraðivati bogatim plodom.

- Da poðemo, odmah da poðemo, jer se ovde živeti ne može! - zašušta šapat, i masa poðe nekud ne misleæi kuda.

- Stanite, braæo, kuda æete? - i opet æe onaj prvi govornik. - Moramo iæi, ali se tako ne može. Mi moramo znati kuda idemo, inaèe možemo propasti gore mesto da se spasemo. Ja predlažem da izaberemo voðu, koga svi moramo slušati i koji æe nas voditi pravim, najboljim i najpreèim putem.

- Da izaberemo, odmah da izaberemo!... - èu se sa sviju strana.

Sad tek nastade prepirka, pravi haos. Svaki govori i niko nikog niti sluša, niti može èuti. Zatim se poèeše odvajati u grupice; svaka šuška nešto za se, pa i grupice prskoše i uzeše se za ruke sve dva i dva, te jedan drugom govori i dokazuje, vuèe jedan drugog za rukave i meæe ruku na usta. Opet se sastanu svi, i opet svi govore.

- Braæo! - istaèe se odjednom jedan jaèi glas i nadmaši ostale promukle, tupe glasove. - Mi ovako ne možemo ništa uèiniti. Svi govorimo, i niko nikog ne sluša. Biramo voðu! Pa koga bi to izmeðu nas i mogli izabrati? Ko je izmeðu nas putovao da zna putove? Mi se svi dobro znamo, i ja prvi se ne bih smeo sa svojom decom poveriti nijednome ovde na ovom zboru. Nego kažite vi meni koji poznaje onoga putnika tamo što još od jutros sedi u hladu kraj puta?

Nastade tišina, svi se okretoše nepoznatome i uzeše ga meriti od glave do pete.

Èovek onaj srednjih godina, mrka lica koje se gotovo i ne vidi od duge kose i brade, sedi, æuti kao i dotle i nekako zamišljeno lupka debelim štapom po zemlji.

- Juèe sam ja video ovoga istog èoveka sa jednim deèkom. Uhvatili se za ruke i idu ulicom. Sinoæ onaj deèko otišao nekud kroza selo, a ovaj sam ostao.

- Ostavi, brate, te sitnice i ludorije da ne gubimo vremena. Ko je, da je, on je putnik izdaleka, èim ga niko od nas ne zna, te sigurno zna dobro najpreèi i najbolji put da nas povede. Kako ga ja cenim, izgleda da je vrlo pametan èovek jer neprestano æuti i misli. Drugi bi se brzoplet veæ deset puta dosad umešao meðu nas ili poèeo ma s kim razgovor, a on toliko vremena sedi samcat i samo æuti.

- Dabogme, æuti èovek i misli nešto. To ne može biti druge nego da je vrlo pametan! - zakljuèiše i ostali pa uzeše opet zagledati stranca i svaki na njemu i njegovu izgledu otkri poneku sjajnu osobinu, poneki dokaz njegove neobièno jake pameti.

Ne provede se mnogo razgovora, i svi se saglasiše da bi najbolje bilo da umole ovog putnika koga im je, kako vele, sam bog poslao: da ih povede u svet da traže bolji kraj i plodniju zemlju, da im bude voð, a oni da ga bezuslovno slušaju i pokoravaju mu se.

Izabraše iz svoje sredine desetoricu koji æe otiæi strancu te mu izneti pobude zbora i svoje bedne prilike i umoliti ga da se primi za voðu.

Otidoše ona desetorica, pokloniše se smerno pred mudrim strancem, i jedan od njih uze govoriti o neplodnom zemljištu njihova kraja, o sušnim godinama, o bednom stanju u kome se nalaze, i završi ovako:

- To nas nagoni da ostavimo svoj kraj i svoje kuæe pa da poðemo u svet tražiti bolji zavièaj. I baš sad kada padosmo na tako sreænu misao, kao da se i bog smilova na nas te nam posla tebe, mudri i vrli stranèe, da nas povedeš i spaseš bede. Mi te u ime svih stanovnika molimo da nam budeš voð, pa kud god ti, mi za tobom. Ti znaš putove, ti si svakako i roðen u sreænijem i boljem zavièaju. Mi æemo te slušati i pokoravati se svakoj naredbi tvojoj. Hoæeš li, mudri stranèe, pristati da spaseš tolike duše od propasti, hoæeš li nam biti voða?

Mudri stranac za sve vreme tog dirljivog govora ne podiže glavu. Ostade do kraja u istom položaju kako ga i zatekoše: oborio glavu namršten, æuti, lupka po zemlji i - misli. Kad se govor završi, on ne menjajuæi položaj kratko i lagano procedi kroza zube:

- Hoæu!

- Možemo li, dakle, poæi s tobom i tražiti bolji kraj?

- Možete! - produži mudri stranac ne dižuæi glave.

Sad nastade oduševljenje i izjave zahvalnosti, ali na to mudrac ne reèe ni reèi.

Saopštiše zboru sreæan uspeh dodajuæi kako tek sad vide kakva velika pamet leži u tom èoveku.

- Nije se ni makao s mesta, niti glave podiže, bar da vidi ko mu govori. Samo æuti i misli. Na sve naše govore i zahvalnosti svega je dve reèi progovorio.

- Pravi mudrac!... Retka pamet!... - povikaše veselo sa sviju strana, tvrdeæi kako ga je sam bog kao anðela s neba poslao da ih spase. Svaki bejaše tvrdo uveren u uspeh pored takvog voðe, da ga ništa na svetu ne bi moglo razuveriti.

I tako na zboru bi sad utvrðeno da se krenu još sutra zorom.
*

Sutradan se iskupi sve što imaše odvažnosti da poðe na daleki put. Više od dve stotine porodica doðe na ureèeno mesto, a malo ih je još i ostalo da èuvaju staro ognjište.

Tužno je pogledati tu masu bednog stanovništva koje ljuta nevolja nagoni da napusti kraj u kome su se rodili i u kome su grobovi predaka njihovih. Lica njihova koštunjava, iznemogla, suncem opaljena; patnja je dugim nizom muènih godina ostavljala traga na njima i izrazu dala slike bede i gorkog oèajanja. Ali se u ovom trenutku u njihovim oèima ogledaše prvi zraèak nade, ali i tuge za zavièajem. Ponekom starcu se slila suza niz smežurano lice, uzdiše, oèajno vrti glavom s puno neke slutnje, i radije bi ostao da prièeka još koji dan pa da i on ostavi kosti u tom kršu negoli da traži bolji zavièaj; mnoge od žena glasno narièu i opraštaju se sa umrlima kojima grobove ostavljaju; ljudi se otimaju da se i sami ne bi raznežili i vièu:

- Dobro, hoæete li da i dalje gladujemo u ovom prokletom kraju i da živimo po ovim udžericama?

A i oni bi sami èisto hteli da ceo taj prokleti kraj i one bedne kuæice ponesu, da se može kako, sa sobom.

Graja i galama kao u svakoj masi. Uznemireni i ljudi i žene, a i deca što ih majke nose na leðima, u ljuljkama, udarila u ciku; uznemirila se nekako èak i stoka. Stoke malo i imaju, ali tu je poneka kravica, poneko mršavo, èupavo kljuse s velikom glavom i debelim nogama, na koga su natovarili vazda nekih ponjava, torbi, ili po dve vreæe preko samara, pa se siroto povodi pod teretom, a opet se drži u sili pa zarže pokadšto. Neki, opet, natovarili magare, deèurlija vuèe pse o lancima. Tu je, dakle, razgovor, vika, psovka, kuknjava, plaè, lavež, pa èak i jedan magarac dva-triput njaknuo, ali voða ni reèi da progovori, kao da ga se cela ta masa i vreva ništa ne tièe. Pravi mudrac!

On jednako sedi oborene glave, æuti i misli, i ako tek pljucne pokatkad, to mu je sve. Ali mu je baš zbog takva držanja popularnost narasla tako da je svaki bio u stanju skoèiti, što kažu, za njim i u vatru i u vodu. Meðu mnogima mogao se èuti otprilike ovakav razgovor:

- More, sreæni smo, te naiðosmo na ovakva èoveka, a da smo bez njega pošli, ne dao bog, zlo i naopako, propali bismo!

- To je pamet, moj brate! Samo æuti, reèi još nije progovorio! - reæi æe jedan pa pogleda sa strahopoštovanjem i ponosom u voðu.

- Šta ima da govori? Ko govori, taj malo što misli! Mudar èovek, razume se, pa samo æuti i nešto misli!... - dodade drugi, pa i on sa strahopoštovanjem pogleda voðu.

- Pa nije ni lako voditi ovoliki svet! I mora da se misli kad je primio na sebe toliku dužnost! - opet æe prvi.

Doðe vreme polasku. Èekali su malo ne bi li se još ko prisetio da poðe s njima, ali kako nikog ne beše, nije se moglo dalje oklevati.

- Hoæemo li krenuti? - pitaju voðu.

On ustade bez reèi.

Uz voðu se odmah grupisaše najodvažniji ljudi da mu se naðu u nesreænu sluèaju i da ga èuvaju da mu se ne bi desila kakva opasnost.

Voða svojski namršten, oborene glave, koraknu nekoliko puta mašuæi dostojanstveno štapom ispred sebe, a masa krene za njim i viknu nekoliko puta:

- Živeo!

Voða koraknu još nekoliko koraka i udari u plot od opštinske zgrade. Tu, naravno, stade on, stade masa. Voða se izmaèe malo i lupi dva-tri puta štapom po plotu.

- Šta æemo? - pitaju.

On æuti.

- Šta: šta æemo? Obaljuj plot! To æemo! Vidiš da èovek daje štapom znak šta treba raditi! - viknuše oni što su uz voðu.

- Eno vrata, eno vrata - vièu deca i pokazuju vrata koja su ostala na protivnoj strani.

- Pssst, mir, deco!

- Buditeboksnama, što se èini! - krste se neke žene.

- Ni reèi, on zna šta treba. Obaljujmo plot!

Za tili èasak puèe plot kao da ga nije bilo.

Proðoše.

Nisu makli ni sto koraka, a voða zapade u neki veliki trnjak i zastade. S mukom se išèupa natrag i uze štapom udarati to levo, to desno. Stoje svi.

- Pa šta je sad opet? - vièu oni pozadi.

- Da se probija trnjak! - viknuše opet oni uz voðu.

- Evo puta iza trnjaka! Evo puta iza trnjaka! - vièu deca, pa i mnogi ljudi iz pozadine.

- Eto puta, eto puta! - rugaju se gnevno oni uz voðu. - A ko li zna kud vodi, slepci jedni? Ne mogu svi zapovedati! On zna kud je bolje i preèe! Provaljujmo trnjak!

Navališe provaljivati.

- A jaoj! - zavapi poneko kome se zabije trn u ruku ili ga šine ostruga po licu.

- Nema, brajko, ništa bez muke. Valja se i promuèiti ako mislimo uspeti! - odgovaraju na to najodvažniji.

Probiše posle mnogih napora trnjak i poðoše dalje.

Išli su neko kratko vreme i naiðoše na neke vrljike.

Obališe i njih pa poðoše dalje.

Malo su prešli toga dana jer su još nekoliko manjih, sliènih prepona morali savlaðivati, a uz mršavu hranu, jer neko je poneo suva hleba i nešto malo smoka uz hleb, poneko samo hleba, da bar ovda-onda zalaže glad, a poneki ni hleba nije imao. Dao bog još letnje vreme te se bar gdegde naðe koja voæka.

Prvi dan tako preðoše malo, a oseæahu mnogo umora. Opasnosti velike ne ukazaše se, pa i nesreænih sluèajeva ne beše. Naravno da se pri tako velikom preduzeæu ovo mora raèunati u sitnice: jednu ženu ošinu trn po levom oku, te je previla vlažnu krpu; jedno dete udarila vrljika preko nožice pa hramlje i jauèe; jedan starac se sapleo na ostrugu, pao i uganuo nogu, previli su mu tucan crni luk, a on junaèki trpi bol i ide dalje odvažno za voðom oslanjajuæi se na štap. (Mnogi su, doduše, govorili da èièa laže kako je uganuo nogu, veæ se samo pretvara jer je rad da se vrati natrag.) Najzad malo ko da nema trn u ruci ili da nije ogreben po licu. Ljudi junaèki trpe, žene proklinju èas kad su pošle, a deca ko deca, naravno plaèu, jer ne pojme kako æe se bogato nagraditi ta muka i bol.

Na preveliku sreæu i radost sviju voði se ništa nije desilo. Ono, ako æemo pravo, njega najviše i èuvaju, ali tek, tek - ima èovek i sreæe.

Na prvom konaku se pomoliše i zahvališe bogu što su prvi dan sreæno putovali i što im se voði nije nikakvo pa ni najmanje zlo dogodilo. Zatim æe uzeti reè jedan iz one grupe najodvažnijih. Preko lica mu stoji masnica od ostruge, ali se on na to ne osvræe:

- Braæo! - poèe on. - Evo smo, hvala bogu, veæ jedan dan prevalili sreæno. Put nije lak, ali moramo savladati junaèki sve prepone, kad znamo da nas ovaj muèni put vodi sreæi našoj. Neka nam bog milostivi saèuva voðu od svakog zla i da bi nas i dalje ovako uspešno vodio!...

- Sutra æu izgubiti, ako je tako, i ovo drugo oko!... - progunða ljutito ona žena.

- A jaoj, noga! - prodera se èièa, osloboðen tom primedbom ženinom.

Deca veæ stalno kenjkaju i plaèu, i jedva ih majke utišavaju da bi se èule reèi govornikove.

- Jest, izgubiæeš drugo oko! - planu govornik. - Pa neka oba oka izgubiš! Ništa to nije da jedna žena izgubi oèi za ovako veliku stvar! To je sramota! Misliš li na dobro i sreæu svoje dece? Neka polovina nas propadne za ovu stvar, pa ništa. Èudna mi èuda jedno oko! Šta æe ti oèi, kad ima ko za nas da gleda i vodi nas sreæi? Valjda æemo zbog tvoga oka i èièine noge napustiti ovo plemenito preduzeæe?

- Laže èièa! Laže èièa, pretvara se samo da se vrati! - èuše se glasovi sa sviju strana.

- Kome se, braæo, ne ide - opet æe govornik - neka se vrati, a ne da kuka i buni druge ljude. Šta se mene tièe, ja æu za ovim mudrim voðom iæi dok me traje.

- Svi æemo, svi za njim dok nas traje.

Voða je æutao.

Ljudi ga opet uzeše zagledati i šaputati:

- Samo æuti i misli!

- Mudar èovek!

- Gle, kakvo je njemu èelo!

- I namršten jednako.

- Ozbiljan!

- Kuražan je, vidi se po njemu.

- Kuražan, mani ga: plot, vrljike, trnjake, sve to skrši. Samo tek namršten onako lupi štapom i ne govori ništa, a ti onda gledaj šta æeš.
*

Tako proðe prvi dan, a sa istim uspehom proðe još nekoliko dana. Ništa od veæe važnosti, same sitnije prepone: stropoštaju se u jendek, u jarugu, udare na vrzinu, na ostrugu, na bocu, slomi po nekoliko njih nogu ili ruku, razbije poneko glavu, ali se sve te muke podnose. Neki su starci propali, ali su stari i bili.

- Pomrli bi da su i u kuæi sedeli, akamoli na putu! - rekao je onaj govornik, te ohrabrio svet da ide dalje. Nekoliko manje dece od godine-dve dana propalo je, ali stegli su srce roditelji jer je tako bog hteo, a i žalost je manja što su deca manja.

- To je manja žalost, a ne dao bog da roditelji doèekaju da gube decu kad prispeju za udaju i ženidbu! Kad je tako suðeno, bolje što pre, jer manje i žalosti! - tešio je opet onaj govornik.

Mnogi hramlju i gegaju se, neki zavili marame preko glave i hladne obloge metnuli na èvoruge, neki nose ruku u marami. Svi se podrpali i pocepali, pa im vise dronjci s odela, ali ipak se ide sreæno dalje. Sve bi to lakše podnosili, ali ih je glad èesto muèila. Ali napred se mora.

Jednog dana se desi nešto važnije.

Voða ide napred, uz njega najodvažniji (manje dvojica. Za njih se ne zna gde su. Opšte je mišljenje da su izdali i pobegli. Jednom je prilikom onaj govornik i govorio o njihovu sramnom izdajstvu. Malo ih je koji drže da su propali u putu, ali æute i mišljenje ne kazuju da se svet ne plaši), pa onda redom ostali. Najedared se ukaza grdno velika i duboka kamenita jaruga, pravi ambis. Obala tako strma da se nije smelo ni koraèiti napred. I odvažni zastadoše i pogledaše voðu. On oborene glave, namršten i zamišljen æuti i odvažno koraèa napred lupkajuæi štapom pred sobom to levo, to desno, po svom poznatom obièaju, a to ga je, kako mnogi vele, pravilo još dostojanstvenijim. Nikoga on ne pogleda, ništa ne reèe, na njegovom licu nikakve promene ni traga od straha. Sve bliže ambisu. Èak i oni najhrabriji od najhrabrijih došli u licu bledi kao krpa, a niko ne sme ni reèi da primeti pametnom, oštrom i odvažnom voði. Još dva koraka, pa je voða do ambisa. U smrtnom strahu, razrogaèenih oèiju stuknuše svi, a najodvažniji taman da zadrže voðu, pa makar se ogrešili o disciplinu, a on u tom koraknu jedanput, drugi put i strmeknu u jarugu.

Nastade zabuna, kuknjava, graja, ovlada strah. Neki poèeše bežati.

- Stanite, kuda ste nagli, braæo! Zar se tako drži zadata reè? Mi moramo napred za ovim mudrim èovekom, jer on zna šta radi! Nije valjda lud da sebe upropasti! Napred za njim! Ovo je najveæa, ali možda i poslednja opasnost i prepona. Ko zna da još tu iza jaruge nije kakva divna plodna zemlja koju je bog nama namenio! Napred samo, jer bez žrtava nema nièega! - tako izgovori onaj govornik i koraknu dva koraka napred te ga nestade u jaruzi. Za njim oni najodvažniji, a za ovima jurnuše svi.

Kuknjava, stenjanje, kotrljanje, jeèanje po strmoj obali one grdne rupèage. Bi se zakleo èovek da niko živ, akamoli zdrav i èitav iziæi ne može iz tog ambisa. Ali tvrd je èoveèji život. Voða je imao retku sreæu pa se pri padu zadržao, kao i uvek, na nekom džbunu te se nije povredio, a uspeo je da se polako iskobelja i iziðe na obalu.

Dok se dole razlegaše kuknjava i lelek, ili se èujaše potmulo stenjanje, on seðaše nepomièan. Æuti samo i misli. Neki dole ugruvani i rasrðeni poèeše ga i psovati, ali se on ni na to ne osvrtaše.

Koji su se sreænije skotrljali i zaustavili se gde na džbun ili drvo, poèeše s mukom izlaziti iz jaruge. Neko slomio nogu, nego ruku, neko razbio glavu, pa ga krv zalila po licu. Kako ko, tek niko èitav sem voðe. Gledaju u voðu mrko, popreko i stenju od bola, a on ni glave da digne. Æuti i misli, kao svaki mudrac!
*

Prošlo je još vremena. Broj putnika sve manji i manji. Svaki dan odnese po nekog. Neki su napuštali takav put i vraæali se natrag.

Od velikog broja putnika zaostade još dvaestak. Svakom se oèajanje i sumnja ogleda na mršavu, iznemoglu licu od napora i gladi, ali niko ništa ne govori. Æute kao i voða, i idu. Èak i onaj vatreni govornik maše oèajno glavom. Težak je to put bio.

Iz dana u dan se i od ovih poèe broj smanjivati, i ostade desetak druga. Lica još oèajnija, a celim putem se mesto razgovora èuje kukanje i jeèanje.

Sad više behu nakaze nego ljudi. Idu na štakama, obesili ruke o marame što su vezane oko vrata. Na glavi sila od prevoja, obloga, tiftika. I ako bi baš i hteli prinositi nove žrtve, nisu mogli, jer na telu gotovo i ne beše mesta za nove rane i uboj.

Izgubili su veæ i veru i nadanje i oni najodvažniji i najèvršæi, ali idu ipak dalje, to jest muèe se na neki naèin s teškim naporima uz kukanje od bola. Pa i šta bi kad se natrag ne može? Zar tolike žrtve, pa sad napustiti put?!

Smraèilo se. Gegaju se tako na štakama, dok tek pogledaše, a voðe nema pred njima. Još po jedan korak, pa svi opet u jarugu.

- A jaoj, noga!... A jaoj, majko moja, ruka!... A jaoj! - razleže se kuknjava, a zatim samo krkljanje, jeèanje i stenjanje. Jedan je potmuo glas psovao èak i diènog voðu, pa umuèe.

*

Kad je svanulo, a voða sedi onako isto kao i onoga dana kad ga izabraše za voðu. Na njemu se ne opažaju nikakve promene.

Iz jaruge izbaulja onaj govornik, a za njim još dvojica. Obazreše se oko sebe onako nagrðeni i krvavi da vide koliko ih je ostalo, ali samo je još njih trojica. Smrtni strah i oèajanje ispuni njihovu dušu. Predeo nepoznat, brdovit, go kamen, a puta nigde. Još pre dva dana su prešli preko puta i ostavili ga. Voða je tako vodio.

Pomisliše na tolike drugove i prijatelje, na toliku rodbinu koja propade na tom èudotvornom putu, pa ih obuze tuga jaèa od bola u osakaæenim udovima. Gledahu roðenim oèima svoju roðenu propast.

Onaj govornik priðe voði i poèe govoriti iznemoglim, ustreptalim glasom, punim bola, oèajanja i gorèine:

- Kuda æemo?

Voða æuti.

- Kuda nas vodiš i gde si nas doveo? Mi se tebi poverismo zajedno sa svojim porodicama i poðosmo za tobom ostavivši kuæe i grobove naših predaka ne bismo li se spasli propasti u onom neplodnom kraju, a ti nas gore upropasti. Dve stotine porodica povedosmo za tobom, a sada prebroj koliko nas je još ostalo.

- Pa zar niste svi na broju? - procedi voða ne dižuæi glave.

- Kako to pitaš? Digni glavu, pogledaj, prebroj koliko nas ostade na ovom nesreænom putu! Pogledaj kakvi smo i mi što ostadosmo. Bolje da nismo ni ostali nego da smo ovakve nakaze.

- Ne mogu da pogledam!...

- Zašto?!

- Slep sam!

Nastade tajac.

- Jesi li u putu vid izgubio?

- Ja sam se i rodio slep.

Ona trojica oboriše oèajno glave.

Jesenji vetar strahovito huèi planinom i nosi uvelo lišæe. Po brdima se povila magla, a kroz hladan, vlažan vazduh šušte gavranova krila i razleže se zloslutno graktanje. Sunce sakriveno oblacima koji se kotrljaju i jure žurno nekud dalje, dalje.

Ona se trojica zgledaše u smrtnom strahu.

- Kuda æemo sad? - procedi jedan grobnim glasom.

- Ne znamo!

(Kraj)

Danga

Snio sam strašan san. Ne èudim se samom snu, veæ se èudim kako sam imao kuraži i da sanjam strašne stvari, kad sam i ja miran i valjan graðanin, dobro dete ove namuèene, mile nam majke Srbije, kao i sva druga deca njena. 'Ajde, da reèem da ja pravim izuzetak od ostalih, ali ne, brate, veæ sve na dlaku radim što i drugi, a ponašanja sam tako pažljiva da mi nema ravna. Jedared sam video na ulici otkinuto sjajno dugme od policijske uniforme, zagledah se u njegov èarobni sjaj i taman htedoh proæi, pun nekih slatkih misli, dok mi odjednom zadrhta sama ruka pa pravo kapi; glava se sama prikloni zemlji a usta mi se razvukoše na prijatan osmeh, kojim obièno svi mi starijeg pozdravljamo.

"Baš mi krv u žilama plemenita, i ništa drugo!" pomislih u tom trenutku i s prezrenjem pogledah na jednog prostaka što baš u taj mah proðe i u nepažnji nagazi ono dugme.

- Prostak! - izgovorim jetko i pljunem pa mirno produžim dalje šetati, utešen mišlju da su takvi prostaci u vrlo malom broju, a neobièno mi beše prijatno što je meni bog dao fino srce i plemenitu, vitešku krv naših starih.

Eto, sad vidite kako sam krasan èovek, koji se baš ništa ne razlikuje od ostalih valjanih graðana, pa æete se i sami èuditi otkud baš meni u snu da doðu strašne i glupe stvari na um.

Toga dana mi se nije ništa neobièno desilo. Veèerao sam dobro i po veèeri èaèkao zube, pijuckao vino, a zatim, pošto sam tako kuražno i savesno upotrebio sva svoja graðanska prava, legao u postelju i uzeo knjigu da bih pre zadremao. Ubrzo mi je knjiga ispala iz ruke, pošto je, naravno, ispunila moju želju, i ja sam zaspao kao jagnje s mirnom savešæu, jer sam potpuno izvršio sve svoje dužnosti.

Odjednom se obretoh kao na nekom uskom, brdovitom i kaljavom putu. Hladna, mraèna noæ. Vetar jauèe kroz ogolelo granje i èisto seèe gde dohvati po goloj koži. Nebo mraèno, strašno i nemo, a sitan sneg zavejava u oèi i bije u lice. Nigde žive duše. Žurim napred i klizam se po kaljavu putu, to levo, to desno. Posrtao sam, padao, i najzad zalutao. Lutao sam tako bogzna kuda, a noæ nije bila kratka, obièna noæ, veæ kao nekakva dugaèka noæ, kao èitav vek, a ja neprestano idem, a ne znam kuda.

Išao sam tako vrlo mnogo godina i otišao nekud tako daleko, daleko od svog zavièaja u neki nepoznati kraj, u neku èudnu zemlju za koju valjda niko živ i ne zna, i koja se sigurno samo u snu može sanjati.

Vrljajuæi po toj zemlji stignem u neki veliki, mnogoljudni grad. Na prostranoj pijaci toga grada iskupio se silan narod i podigla se strašna graja da uši èoveku zagluhnu. Odsednem u jednu gostionicu baš prema pijaci i upitam mehandžiju što se skupio toliki svet.

- Mi smo mirni i valjani ljudi - otpoèe mi on prièati - verni smo i poslušni svome kmetu.

- Zar je kod vas kmet najstariji? - prekidoh ga pitanjem.

- Kod nas upravlja kmet, i on je najstariji; posle njega dolaze panduri.

Ja se nasmejah.

- Što se smeješ?... Zar ti nisi znao?... A odakle si ti?

Ja mu isprièam kako sam zalutao i da sam iz daleke zemlje, Srbije.

- Slušao sam ja o toj èuvenoj zemlji! - prošaputa onaj za sebe i pogleda me s rešpektom, zatim mi se obrati glasno:

- Eto, tako je kod nas! - produži on. - Kmet upravlja sa svojim pandurima.

- Kakvi su to panduri kod vas?

- E, pandura, znaš, ima raznih i razlikuju se po rangu. Ima viših i nižih... Dakle, mi smo ti ovde mirni i valjani ljudi, ali iz okoline dolaze ovamo svakojaki probisveti te nas kvare i uèe zlu. Da bi se raspoznavao svaki naš graðanin od ostalih, kmet je juèe izdao naredbu da svi ovdašnji graðani idu pred opštinski sud, gde æe svakom udariti žig na èelo. Eto zato se narod iskupio, da se dogovorimo šta æemo raditi.

Ja se stresoh i pomislih da što pre bežim iz te strašne zemlje, jer se ja, iako sam plemeniti Srbin, nisam navikao baš na toliko viteštvo, i bi mi zazorno!

Mehandžija se dobrodušno nasmeja i tapnu me po ramenu pa æe oholo reæi:

- He, stranèe, ti se veæ uplašio?!... Meðer nema naše kuraži daleko!...

- Pa šta mislite da radite? - upitam stidljivo.

- Kako: šta mislimo! Videæeš ti samo naše junaštvo! Nema naše kuraži nadaleko, kažem ti. Prošao si mnogi svet, ali sam siguran da veæih junaka nisi video. Hajdemo tamo zajedno! Ja moram požuriti. Taman mi da poðemo, kad se pred vratima èu pucanj bièa.

Provirim napolje, kad al' imam šta videti: jedan èovek sa nekom trorogljastom, sjajnom kapom, a u šarenom odelu, jaše jednog drugog èoveka u vrlo bogatu odelu obiènog, graðanskog kroja, i zaustavi se pred mehanom te se skide.

Mehandžija iziðe i pokloni se do zemlje, a onaj èovek u šarenom odelu uðe u mehanu i sede za naroèito ukrašen sto. Onaj u graðanskom odelu ostade pred mehanom èekajuæi. Mehandžija se i pred njim duboko pokloni.

- Šta ovo znaèi? - upitam mehandžiju zbunjeno.

- Pa ovaj što uðe u mehanu, to je viši pandur, a ovo je jedan od najuglednijih graðana, naš veliki bogataš i patriota - prošaputa mehandžija.

- Pa što dopušta da ga jaše?

Mehandžija mahnu na mene glavom, te odosmo malo ustranu. Nasmeja se nekako prezrivo i reèe:

- Pa to se kod nas smatra za poèast koje se retko ko udostoji!...

On mi prièaše još vazda stvari, no ja ga od uzbuðenja nisam razabrao. Ali sam poslednje reèi dobro èuo:

- To je usluga otadžbini koju ne može i ne ume svaki narod da ceni!

Stigosmo na zbor gde je veæ otpoèet izbor èasništva zborskog.

Jedna grupa istakla kao kandidata za predsednika nekog Kolba, ako se dobro seæam imena; druga grupa nekog Talba, treæa, opet, svoga kandidata.

Napravi se grdan metež; svaka grupa želi da proturi svoga èoveka.

- Ja mislim da od Kolba nemamo boljeg èoveka za predsednika tako važnog zbora - govori jedan iz prve grupe - jer njegove su graðanske vrline i kuraž svima nama dobro poznate. Ja mislim da nema nijednog meðu nama koga su velikaši èešæe jahali no njega.

- Šta ti govoriš - cièi jedan iz druge grupe - kad tebe nije ni praktikant nikad uzjahao!

- Znamo mi vaše vrline! - vièe neko iz treæe grupe. - Vi niste ni jedan udarac bièa otrpeli a da ne zakukate.

- Da se sporazumemo, braæo! - poèe Kolb. - Mene su, istina, jahali èesto naši velikodostojnici još pre deset godina i udarali bièem, pa nisam jaukao, ali opet može biti da ima još zaslužnijih ljudi. Ima možda mlaðih i boljih.

- Nema, nema! - dreknuše njegovi biraèi.

- Neæemo da èujemo za te stare zasluge! Kolba su jahali još pre deset godina! - vièu iz treæe grupe.

Najedanput se utiša graja; narod se rasklopi te uèini prolaz, na kome ugledah mlada èoveka oko svojih tridesetak godina. Kako on naiðe, sve se glave duboko prikloniše.

- Ko je ovo? - šapnuh mehandžiji.

- To je prvak u graðanstvu. Mlad èovek, ali mnogo obeæava. U svoje mlado doba doèekao je da ga je i sam kmet veæ tri puta dosad jahao. Stekao je više popularnosti nego iko dosada.

- Možda æe njega izabrati?... - upitam.

- Više nego sigurno, jer ovo dosad što je kandidata, sve su stariji, i posle toga i vreme ih veæ pregazilo, a ovoga je juèe kmet projahao.

- Kako se zove?

- Kleard.

Uèiniše mu poèasno mesto.

- Ja mislim - prekide Kolb tišinu - da nam boljeg èoveka za ovo mesto ne treba tražiti od Klearda. Mlad je, ali mi stariji ni izbliza nismo mu ravni.

- Tako je, tako je!... Živeo Kleard!... - zaori se iz svih grla.

Kolb i Talb ga odvedoše da zauzme predsednièko mesto.

Svi se opet prikloniše duboko, zatim nastade tajac.

- Hvala vam, braæo, na ovako visokoj pažnji i poèasti koju mi danas jednodušno ukazaste! Vaše nade koje su položene na mene i suviše su laskave. Teško je rukovoditi narodnim željama u ovako važne dane, ali ja æu uložiti sve svoje sile da poverenje vaše opravdam, da vas svuda iskreno zastupam i da svoj ugled i dalje visoko održim. Hvala vam, braæo, na izboru!

- Živeo, živeo, živeo! - osu se sa sviju strana.

- A sada, braæo, dozvolite da sa ovoga mesta progovorim nekoliko reèi o ovom važnom dogaðaju. Nije lako pretrpeti muke i bolove koji nas oèekuju; nije lako izdržati da se vrelim gvožðem stavi žig na naše èelo. Jest, to su muke koje ne može svaki podneti. Neka kukavice drhte i blede od straha, ali mi ni za trenutak ne smemo zaboraviti da smo potomci vrlih predaka, da kroz naše žile teèe plemenita, junaèka krv naših ðedova, onih div-vitezova što ni zubom ne škripnuše umiruæi za slobodu i dobro nas, njihovih potomaka. Ništavne su ove muke prema onim mukama, pa zar da se mi pokažemo trulim i kukavièkim kolenom sada, u svakom dobru i izobilju? Svaki pravi rodoljub, svaki koji želi da se pleme ne obruka pred svetom, podneæe bol junaèki i muški.

- Tako je! Živeo, živeo!

Još se javi nekoliko vatrenih govornika koji su hrabrili zastrašeni narod i govorili otprilike to isto što i Kleard.

Javi se za reè jedan bled, iznemogao starac, smežurana lica, bele kose i brade kao sneg. Noge mu klecaju od starosti, leða povijena, a ruke drhte. Glas mu je trepereo a u oèima se svetle suze.

- Deco! - otpoèe on, a suze se skotrljaše niz blede smežurane obraze i padoše na belu bradu. - Meni je teško i skoro æu umreti, ali mi se èini da je bolje ne dopustiti takvu sramotu. Meni je stotinu godina i živeo sam bez toga... Pa zar sada da mi se na ovu sedu iznemoglu glavu udara žig ropski?...

- Dole s tom matorom rðom! - dreknu predsednik.

- Dole s njim! - vièu jedni.

- Matora kukavica! - vièu drugi.

- Mesto da mlaðe kuraži, a on još plaši narod! - vièu treæi.

- Sram ga bilo one sede kose! Naživeo se, pa ga još strah neèega, a mi mlaði junaèniji! - vièu èetvrti.

- Dole s kukavicom!

- Da se izbaci napolje!

- Dole s kukavicom!

Razdražena masa mladih, junaènih graðana jurnu na iznemoglog starca te ga u jarosti poèeše udarati i vuæi.

Jedva ga pustiše zbog starosti, inaèe bi ga kamenjem zasuli.

Svi se zakleše i zaveriše da æe sutra osvetlati obraz svoga narodnog imena i da æe se junaèki držati.

Zbor se rasturi u najboljem redu. Pri izlaženju se èuli glasovi:

- Sutra æemo videti ko smo!

- Videæemo sutra mnoge hvališe!

- Došlo je vreme da se pokažemo ko vredi, a ko ne, a ne da se svaka rða razmeæe junaštvom!
*

Vratio sam se natrag u hotel.

- Jesi li video ko smo mi? - upita ponosno mehandžija.

- Video sam - odgovorim mehanièno, a oseæam kako me snaga izdala i glava buèi od èudnih utisaka.

Još tog istog dana sam èitao u novinama njihovim uvodni èlanak ove sadržine:

"Graðani, vreme je da jednom prestanu dani prazne hvale i razmetanja ovoga ili onoga od nas! Vreme je da se jednom prestanu ceniti prazne reèi kojima mi izobilujemo istièuæi svoje neke uobražene vrline i zasluge; vreme je, graðani, da se jednom i na delu oprobamo i da se stvarno pokažemo ko vredi, a ko ne! Ali držimo da meðu nama neæe biti sramnih kukavica, koje æe vlast sama morati silom doterivati na odreðeno mesto gde æe se žig udarati. Svako, koji u sebi oseæa i trunku viteške krvi naših starih, grabiæe se da što pre mirno i s ponosom podnese muke i bol, jer je to bol sveti, to je žrtva koju otadžbina i opšte dobro sviju nas zahteva. Napred, graðani, sutra je dan viteške probe!..."

Moj mehandžija je toga dana legao da spava odmah posle zbora da bi sutradan što pre stigao na odreðeno mesto. Mnogi su, opet, otišli odmah pred sudnicu da uhvate što bolje mesto.

Sutradan otidem i ja pred sudnicu. Sleglo se sve iz grada, i malo i veliko, i muško i žensko. Neke majke ponele i malu decu u naruèju da i njih žigošu ropskim, odnosno poèasnim žigom kako bi docnije imali preèa prava na bolja mesta u državnoj službi.

Tu je guranje, psovanje - u tom pomalo lièe na nas Srbe, pa mi bi milo - otimanje ko æe pre doæi do vrata. Neki se èak i pogušaju.

Žigove udara naroèiti èinovnik u belom, sveèanom odelu i blago ukoreva narod:

- Polako, zaboga, doæi æe svaki na red, niste valjda stoka da se tako otimate!

Poèelo žigosanje. Neko jaukne, neko samo zastenje, ali niko ne održa bez ikakva glasa dok sam ja bio.

Nisam mogao gledati dugo to muèenje, veæ odem u mehanu; kad tamo, neki veæ zaseli te mezete i piju.

- Prebrinusmo i to! - govori jedan.

- More, mi i ne kukasmo mnogo, ali Talb se dere kao magarac... - reèe drugi.

- A, eto ti tvoga Talba, a juèe ga hoæete da predsedava na zboru!

- E, pa ko ga znao!

Razgovaraju, a stenju od bola i uvijaju se, ali kriju jedan od drugoga jer svakog sramota da se pokaže kukavicom.

Kleard se obruka, jer je zastenjao, a istakao se junaštvom neki Lear koji je tražio da mu se dva žiga udare i nije glasa pustio. Ceo grad je samo o njemu govorio s najveæim poštovanjem.

Neki su utekli, ali su bili prezreni od sviju.

Posle nekoliko dana šetao je onaj sa dva žiga na èelu ispravljene glave, dostojanstveno i oholo, pun slave i ponosa, i kud god proðe, sve se živo klanja i skida kape pred junakom svojih dana.

Trèe ulicama za njim i žene i deca i ljudi da vide velikana narodnog. Kud god preðe, prostire se šapat pun strahopoštovanja:

- Lear, Lear!... To je on! Ono je taj junak što nije jauknuo ni glasa od sebe dao dok su mu dva žiga udarili!

Novine su pisale o njemu i obasipahu ga najveæom hvalom i slavom.

I zaslužio je ljubav narodnu.
*

Slušam te hvale na sve strane, pa se tek i u meni probudi junaèka krv srpska. I naši su stari junaci, i oni su umirali na kolju za slobodu. I mi imamo junaèku prošlost i Kosovo. Svega me obuze narodni ponos i sujeta da osvetlam obraz svoga roda, i jurnem pred sudnicu pa poviknem:

- Šta hvalite vašeg Leara?... Vi još niste ni videli junake! Da vidite šta je srpska, viteška krv! Udarajte deset žigova, a ne samo dva!

Èinovnik u belom odelu prinese mom èelu žig, ja se trgoh... Probudim se iza sna.

Protarem èelo u strahu i prekrstim se èudeæi se šta sve èoveku ne doðe u snu.

"Umalo ja ne potamneh slavu njihovog Leara!" pomislim i okrenem se zadovoljno na drugu stranu, a bi mi pomalo krivo što se ceo san nije završio.

(Kraj)

Kraljeviæ Marko po drugi put meðu Srbima

Saleteli mi Srbi, pa više od pet stotina godina kukaj: "Jao, Kosovo!"... "Kosovo tužno!"... "Kuku, Lazo!" Plakasmo tako preteæi kroz plaè dušmanima: "Mi æemo ovako, mi æemo onako!" Plaèemo mi junaèki i pretimo, a dušman se smeje. A mi se dosetismo u jadu Marka i uzmemo zivkati èoveka da ustane iz groba, da nas brani i sveti Kosovo. Zivkaj danas, zivkaj sutra, zivkaj svaki èas, za svašta: "Ustani, Marko!"... "Doði, Marko!"... "Pogledaj, Marko, suze!"... "Kuku, Kosovo!"... "Šta èekaš, Marko?" I tako to zivkanje preðe u bezobrazluk. Napije se neko u mehani, pa se tek kad potroši pare ražali za Kosovom, obuzme ga neko junaèko èuvstvo pa odmah: "Jao, Marko, gde si sad?" I to, brate, nije malo, nego je to trajalo tako pet stotina leta. Na Kosovu veæ èitava baruština srpskih suza, a Marko se preturao po grobu, preturao, pa se veæ i mrtvu èoveku dosadilo.

I jednoga dana, pravo - pred božji presto.

- Šta je, Marko? - pita ga gospod blago.

- Pusti me, bože, da vidim šta rade dole oni moji slepci! Dosadi mi njihova kuknjava i zivkanje!

- E, Marko, Marko - uzdahnu gospod - sve ja znam; ali kad bi im se moglo pomoæi, ja bih im prvi pomogao.

- Samo mi, gospode, povrati Šarca i oružje i daj mi staru snagu, pa me pusti da ogledam mogu li šta uèiniti!

Bog sleže ramenima i mahnu zabrinuto glavom.

- Idi kad želiš - reèe - ali neæeš dobro proæi.
*

I odjednom, nekim èudnim naèinom, Marko se na svom Šarcu obrete na zemlji.

Okreæe se oko sebe, razgleda predeo, ali nikako da se razabere gde je. Gleda Šarca. Jest, Šarac onaj isti. Gleda topuz, sablju, naposletku odelo. Sve isto, sumnje nema. Maši se tulumine. I ona tu, puna vina; tu su i laki brašnjenici. Sve ga uverava da je on onaj stari Marko, ali nikako da razazna gde je. Kako mu se teško bejaše odluèiti šta da sad na zemlji preduzme, on najpre odjaši Šarina, veza ga za jedno drvo, skine tuluminu i uze piti vino, da bi, ko veli, tako na dokolici o svemu dobro promislio.

Pije tako Marko i obazire se ne bi li zapazio koga poznatog, dok tek prozvižda pored njega jedan na velosipedu i uplašen od Markova èudna konja, odela i oružja potera što brže može osvræuæi se da vidi koliko je veæ daleko od opasnosti. Marko se, opet, najviše prepade od èudna naèina putovanja i pomisli da je kakva utvara; ali se ipak reši da se s tim èudovištem pusti u borbu. Popi još jedan legen vina i doðe krvav do oèiju, jedan dade Šarcu da popije, pa onda vrže tuluminu u travu, samur-kapu namaèe na oèi i uzjaši Šarca koji veæ beše od piæa krvav do ušiju. Vrlo se junak rasrdio i reèe Šarcu:

"Ako l' mi ga, Šaro, ne dostigneš,
slomit æu ti noge sve èetiri!"

Kad sasluša Šarac ovako strahovitu pretnju na koju se veæ odvikao na onom svetu, poteèe kao nikad dotle. Kako je silan polegao, sve kolenima briše prašinu po drumu, a bakraèlije tuku crnu zemlju. Beži i onaj pred njime kao da krila ima i sve se okreæe. Gonili se tako dva puna sata, pa niti onaj da uteèe, niti da se dade Marku stignuti ga. Dognaše se tako blizu jedne putnièke mehane. Kad to vide Marko, poboja se da mu sasvim ne uteèe u kakav grad, a i beše mu se veæ dosadilo juriti se, pa mu u tom pade na um topuzina. Izvadi je iz terkija i viknu srdito:

"Da si vila, pa da imaš krila,
il' da su te vile odojile,
pa da si mi lani pobjegnuo,
danas bi te Marko uhvatio!"

Reèe to pa zaljulja topuzinom pokraj sebe i pusti je.

Onaj pogoðen, pade, ali ga ni zemlja ne doèeka živa. Dopade Marko do njega, izvadi sablju te mu odseèe glavu, metnu je Šarcu u zobnicu pa se pevajuæi uputi onoj putnoj mehani: a onaj ostade kopajuæi nogama kraj one vraške sprave. (Zaboravih reæi da je i nju Marko isekao sabljom, onom istom što su je kovala tri kovaèa sa tri pomagaèa svoja, te je za nedelju dana udesili u oštricu da može seæi kamen, drvo, gvožðe, jednom reèju svaku amajliju.)

Pred mehanom bilo puno seljaka, pa kad videše šta se uèini i sagledaše srdita Marka, dreknuše od straha i prsnuše kud koji. Osta sam mehandžija. Trese se od straha kao u najžešæoj groznici, klecaju mu noge, razrogaèio oèi, a prebledeo kao mrtvac.

"Oj, boga ti, neznani junaèe, èij' su ovo prebijeli dvori?"

- pita Marko.

Neznani junak muca od straha i jedva objasni da je to putnièka mehana i da je on glavom mehandžija. Marko se kaza ko je i otkud je i kako je došao da osveti Kosovo i da ubije sultana turskog. Mehandžija samo shvati reè: "da ubijem sultana", i još više ga strah obuzimaše što Marko dalje prièaše i zapitkivaše kuda je najpreèi put do Kosova i kako æe doæi do sultana. Govori Marko, onaj dršæe od straha i samo mu u pameti: "da ubije sultana!" Najzad Marko oseti žeð pa zapovedi:

"Mehandžija, donesi mi vina,
da ja junak žeæcu poutolim,
jera mi je grdno dodijala!"

Tu Marko odjaši Šarca, veza ga pred mehanu, a mehandžija uðe da donese vino. Vrati se otud noseæi malu èašu od "deci" na poslužavniku. Tresu mu se ruke od straha, te se pljuska vino iz one èaše, i tako priðe Marku.

Kad vide Marko onu malu èašu, bednu, ispljuskanu, pomisli da onaj zbija s njime šalu. Rasrdi se jako i ošinu mehandžiju dlanom po obrazu. Udario ga je tako lako da mu je pomerio tri zdrava zuba.

Odatle Marko opet pojaha Šarca pa poðe dalje. Meðutim oni seljaci što se razbegoše odjuriše pravo u srez policiji da jave za strahovito ubijstvo; a æata otprati depešu novinama. Mehandžija privije na obraz hladne obloge, uzjaha konja pa pravo lekaru te uzme uverenje za tešku povredu; ode zatim advokatu, te ga ovaj detaljno ispita o svemu; uze pare i napiše kriviènu tužbu.

Naèelnik sreski naredi odmah jednom pisaru da sa nekoliko naoružanih žandarma poðe u poteru za zlikovcem, a depešom pošalje raspis po celoj Srbiji.

Marko i ne sanja šta mu se sprema i kako su veæ stigle dve-tri strašne tužbe "snabdevene propisnom taksom" i navodima paragrafa za ubijstvo, za tešku povredu, za uvredu èasti; pa onda tu je veæ "pretrpljeni bolovi", "troškovi oko leèenja", "toliko i toliko naknade za prekinuti rad u mehani, danguba, pisanje tužbe i takse." A veæ za prenošenje obespokojavajuæih glasina o ubijstvu sultanovu javljeno je odmah ministarstvu šifrom, i otud doðe brz odgovor: "Neka se ta skitnica odmah uhvati i najstrože kazni po zakonu; a najrevnosnije neka se motri da se takvi sluèajevi ne ponavljaju, jer to zahtevaju interesi naše zemlje, koja je sad u prijateljskim odnosima s turskom carevinom."

Munjevitom brzinom raznese se glas nadaleko o strašnom èoveku sa èudnim ruhom i oružjem i još èudnijim konjem.

Marko se uputio drumom od one mehane. Šarac ide hodom, a Marko se naslonio rukama na obluèje pa se èudi kako se sve to izmenilo: i ljudi, i okolina, i adeti, sve, sve. Bi mu teško što je ustajao iz groba. Nema njemu onih starih drugova, nema s kim da pije vino. Svet radi po okolnim njivama. Sunce pripeklo da mozak provri, radnici se povili, rade i æute. On stade kraj druma pa ih dovikne, u nameri da pita za Kosovo; a radnici kad ga ugledaju, dreknu od straha pa prsnu kud koji iz njive. Sretne se s nekim u putu, a onaj stukne i stane kao ukopan, izbeèi oèi od straha, obazre se levo, desno, pa kao smušen smukne preko jendeka ili vrzine. Što ga Marko više priziva da se vrati, onaj sve žešæe beži. Naravno da svaki od poplašenih odjuri pravo u sresku kancelariju i tuži za "pokušaj ubijstva". Pred sreskom kuæom zakrèio narod da se ne može proæi. Vrište deca, kukaju žene, uzbunili se ljudi, pišu advokati tužbe, kucaju se depeše, tumaraju policajci i žandarmi, po kasarnama trube dreèe na uzbunu, zvone crkvena zvona, drže se po crkvama molepstvija da se ta beda otkloni od naroda. Prostruja glas kroz masu da se povampirio Kraljeviæ Marko, te se od te strahote poplaše i policajci i žandarmi, pa i sami vojnici. Kuda æeš se, brate, boriti s Markom živim, akamoli još sad kad je vampir!

Jaše Marko lagano i èudi se èovek što Srbi beže od njega, kad su ga toliko zvali i toliko mu pevali. Ne može da se naèudi èudu. Najzad pomisli da još i ne znaju ko je on, pa kad doznadu, zamišlja zadovoljno kako æe ga divno doèekati, kako æe on iskupiti sve Srbe pa se krenuti na sultana. Iduæi tako ugleda kraj druma divan hlad od velika hrasta, pa sjaši sa Šarca, veza ga, skide tuluminu i uze da pije vino. Pio tako i razmišljao, pa se junaku malo pridrema. I Marko se nasloni glavom bez ikakva uzglavlja i leže da boravi san. Taman ga san poèe hvatati, dok tek Šarac, pripazivši neke ljude koji Marka opkoljavaju, poèe nogom tuæi o zemlju. To beše sreski pisar s deset žandarma. Skoèi Marko kao pomaman, prigrte æurak izvrnuvši ga naopako (bio ga skinuo zbog vruæine), uzjaše Šarca, uze u jednu ruku sablju, u drugu topuzinu, a dizgin od Šarca drži u zubima, pa tako uèini juriš meðu žandarme. Ovi se prepanuše, a Marko, onako srdit iza sna, uze jednog po jednog darivati: kog sabljom, kog buzdovanom. Nije se ni triput okrenuo, a veæ svih sedam s dušom rastavi. Pisar kad vide šta bi, zaboravi na izviðaj i paragrafe, veæ dade pleæa pa stade da beži. Marko se naturi za njim i podviknu:

"Stani, kujo, neznana delijo, da te Marko kucne topuzinom!"

To reèe pa zaljulja topuzinu i pusti za "neznanim delijom". Malo ga dohvati samo sapom od topuza, i onaj pade kao sveæa. Zveknuše prazne bakraèlije. Marko dopade do njega, ali ga ne htede pogubiti, veæ mu ruke sveza naopako. Zatim ga obesi svome Šarcu o unkaš i vrati se svojoj tulumini, pa kad uze piti, reèe onom bedniku:

"Hodi, kujo, da pijemo vino!"

Onaj samo stenje od bola, previja se i praæa onako obešen o unkašu, a to Marku doðe nešto za smeh, pa se uze smejati kako onaj sitno cvili. "Kao maèe!" pomisli Marko, pa opet u smeh; lepo se èovek uhvatio za trbuh od smeha, a sve mu suze na oèi, krupne kao orasi.

Uze onaj kroz plaè moliti da ga pusti, a obeæava da neæe èiniti krivièni izviðaj.

Marku se još više dade na smeh, pa lepo da pukne èovek; i od silnog smeha nemade kad da govori desetercem, veæ pogreši te æe reæi prozom:

- Pa koji te vrag, jadnièe u boga, nagna amo?

Ali ipak je Marko žalostiva srca. Ražali se èovek pa taman da priðe da odreši onoga, kad pogleda, a druga desetorica sa jedanaestim, poglavicom, svi isto onako odeveni kao i oni prvi, opet ga opkolili.

Marko dopade do Šarca, zbaci onoga u travu (te se onaj nekako otkotrlja nizbrdicom u jendek kraj druma i zajeèa). A Marko uzjaha Šarca pa onako isto uèini juriš. Opet, dok se okrenu dva-tri puta, svih deset žandarma s dušom rastavi, a pisar, opet, stade bežati, te Marko i njega stiže sapom od topuzine. Veza ga i obesi o unkaš, pa onda ode da izvadi onog prvog iz jendeka. Onaj sav kaljav i mokar, pa se cedi voda s njega. Marko ga jedva od silna smeha donese do Šarca pa i njega obesi s druge strane o unkaš. Oba se koprcaju i stenju, cvile nemoæno i pokušavaju da se spasu, a Marko sve više i više u smeh, te èak jednom uzviknu:

- E, vala, samo zbog ovog smeha ne žalim što sam dolazio s onog sveta!

Ali gde je sreæe, tu uvek ima i nesreæe. Tako i sad. Taman Marko zadovoljan da se vrati tulumini te, kao veli, da dokusuri i onaj ostatak vina, dok se tek iz daljine èuše trube i doboši. Sve bliže i bliže. Šarac poène uznemireno frktati na nos i streljati ušima.

- Po-moooæ! - zacviliše ona dvojica.

Sve bliže i bliže, trube i doboši sve jasnije se èuju, tutnji zemlja pod teškim topovima, grunuše plotuni pušaka. Šarac izbeèi oèi i uze skakati kao pomaman; zakreštaše ona dvojica i uzeše se praæati. Šarac sve uznemireniji. Marko se prilièno zbuni od tog èuda, ali se prekrsti, naže legen s vinom, iskapi, pa poðe Šarcu govoriti:

"Davor, Šaro, davor, dobro moje, evo ima tri stotine leta kako sam se s tobom sastanuo, još se nikad nisi poplašio! Bog æe dati, te æe dobro biti."

Grunuše topovi, preznu i sam Marko, Šarac skoèi kao da pobesne. Sletoše ona dvojica s njega i otkotrljaše se u jendek s kuknjavom. Marko se od sve muke nasmeja i jedva uspe da uzjaši Šarca.

Kad se izbliza veæ èuše puške i topovi, stušti Šarac preko onog jendeka kao besan, pa jurnu preko njiva i useva, preko trnja i jaruga. Ne može Marko da ga zaustavi. Povio se po konju, zaklonio rukom lice da ga ne izgrebe trnje; spao mu samur-kalpak, odskaèe sablja od bedara, a Šarac gazi sve pod sobom i juri kao besomuèan. Taman iziðe na èistinu, a kad tamo vide da je opkoljen vojskom. Jeèe trube, biju doboši, gruvaju puške, grme po okolnim visovima topovi. Pred njim vojska, za njim vojska, levo, desno, svuda. Šarac se prope pa jurnu pravo; Marko dokopa topuz i kidisa u gomilu, koja bivaše sve gušæa oko njega. Teraše se više od dva sata, dok Šarac poèe bacati krvavu penu, a i Marko se veæ umorio udarajuæi onom teškom topuzinom. Puške mu ne mogahu lako dodijati jer je na njemu oklop od gvožða, ispod njega pancir-košulja ispletena od èelika, a povrh toga tri kata odela, pa tek æurak od kurjaka. Ali koje puške, koje topovi, koje masa udaraca, savladaše Marka. Oduzeše mu konja, oduzeše oružje, vezaše ga i stražarno ga povedoše u srez na isleðenje.

Pred njim deset vojnika, za njim deset, i tako isto s obe strane po deset s punim puškama i bajonetima na njima. Ruke mu vezane naopako, pa udarene lisice; na noge metnuli teške okove od še'set oka. Kao glavna straža je bataljon vojnika napred, puk gura pozadi, a za pukom gruva divizija, koju završuje divizijar opkoljen generalštabom, a sa strane otud i otud tutnje divizioni artiljerije po visovima. Sve to spremno kao u ratno doba. Šarca vode dvanaest vojnika, po šest sa svake strane, a i njemu metnuli jake æusteke i mrežu na usta da koga ne ujede. Marko se namrštio, u obrazima došao setan, neveseo, opustio brkove te pali po ramenima. Svaki mu brk koliko jagnje od po godine, a brada do pojasa, kao jagnje godišnjaèe. Usput kud ga sprovode, penje se svetina po vrljikama, plotovima i drveæu samo da bi ga videla, a on i inaèe sve one oko sebe za èitavu glavu, i više, nadvisio.

Dovedoše ga u sresku kuæu. U svojoj kancelariji sedi sreski naèelnik, mali žurav èoveèiæ upalih grudi, tupa pogleda, kašljuca pri govoru, a ruke mu kao štapiæi. S leve i desne strane stola njegova po šest pandura sa zapetim pištoljima.

Izvedoše okovana Marka preda nj.

Kapetan se uplaši od okovana Marka, dršæe kao u groznici, izbeèio oèi pa ne može da progovori. Jedva se pribra i kašljucajuæi poèe promuklim glasom pitati:

- Kako se zovete?

- Marko Kraljeviæ! - jeknu glasina, i kapetan se strese i ispusti pero. Oni panduri stukoše nazad, a svetina zaglavi vrata.

- Molim vas, govorite tiše jer stojite pred vlašæu! Ja nisam gluh! Kad ste roðeni?

- 1321.

- Odakle ste?

- Iz Prilepa, grada bijeloga.

- Èime se zanimate?

Marko se naðe u èudu kad ga ovo upita.

- Pitam: jeste li èinovnik, trgovac, ili radite zemlju?

- Nije meni ni babo orao,
pak je mene _ _ othranio!

- Kakvim ste poslom došli onda?

- Kako: kakvim poslom? Pa zovete me iz dana u dan veæ pet stotina godina. Jednako me pevate u pesmama i kukate: "Gde si, Marko? Doði, Marko! Kuku, Kosovo!" pa mi se veæ u grobu dodijalo, i zamolih boga da me pusti da doðem ovamo.

- O, brate slatki, glupo si uradio! Koješta, ta to se samo tako peva. Na pesmu, da si bio pametan, ne bi ni polagao, niti bismo sad imali toliku nevolju i mi s tobom i ti s nama. Da si zvanièno, pozivom, pozvat, e to je veæ drugo. A ovako nemaš olakšavajuæe okolnosti... Koješta, kakva posla ti ovde možeš imati... - završi kapetan nervozno, a u sebi pomisli: "Idi dovraga i ti i pesma! Izmotavaju se ljudi te pevaju koješta, pa sad mene ovde hvata groznica!"

- Oj Davori, to Kosovo ravno, šta li si me doèekalo tužno poslije našeg èestitoga kneza da car turski sad po tebi sudi!...

- govori Marko za svoj raèun, a zatim se obrati naèelniku sreskom:

- Ja æu poæi, ako niko neæe, hoæu poæi makar doæi neæu, otiæi æu gradu Carigradu, pogubit æu cara od Stambola...

Kapetan poskoèi s mesta.

- Dosta, to je nova krivica. Vi nam time èinite grdnu nesreæu jer sad je naša zemlja u prijateljskim odnosima s turskom carevinom.

Marko zinu od èuda. Kad èu to, umalo ne pade u nesvest. "U prijateljstvu s Turcima!... Pa koga me vraga zivkaju?" misli u sebi i ne može da se pribere od èuda.

- Nego molim vas, vi ste poèinili silne krivice, za koje ste optuženi:

1. - 20. ovog meseca izvršili ste grozno ubijstvo nad Petrom Tomiæem, trgovcem koji se šetao na velosipedu. Ubijstvo ste izvršili s predumišljajem, što svedoèe navedeni u tužbi: Milan Kostiæ, Sima Simiæ, Avram Sreækoviæ i drugi. Pokojnog Petra ste, prema taènom uviðaju i lekarskom pregledu, ubili tupim, teškim oruðem, a zatim ste mrtvacu odsekli glavu. Hoæete li da vam proèitam tužbu?

2. - Napali ste istog dana na Marka Ðorðeviæa, mehandžiju iz V..., u nameri da ga po svojoj svirepoj prirodi ubijete, ali je on sreæno umakao. Tome uvaženom graðaninu, koji je bio i poslanik narodni, izbili ste tri zdrava zuba. Prema lekarskom uverenju to je teška povreda. On je podneo tužbu i traži da se kaznite po zakonu i da mu platite odštetu, dangubu i sve parniène troškove.

3. - Izvršili ste ubijstvo nad dvadeset žandarma i teško ste ranili dva sreska pisara.

4. - Ima preko pedeset tužbi za pokušaje ubijstva.

Marko ne ume da progovori od èuda.

- Mi æemo ovde stvar islediti, a dotle æete biti u zatvoru ovde, pa æemo stvar posle sprovesti sudu. Tada možete uzeti koga advokata da vas brani.

Marko se seti pobratima Obiliæa pa pomisli kako bi ga on tek branio! Doðe mu nešto teško, proli suze od oèiju i jeknu:

- A moj pobro, Obiliæ Milošu, zar ne vidiš il' ne haješ za me, u kakve sam jade zapanuo, hoæu rusu izgubiti glavu, a na pravdi boga istinoga!...

- Vodite ga sad u zatvor! - reèe kapetan bojažljivo i promuklo se nakašlja.
*

Stvar je, naravno, dalje išla svojim pravilnim tokom. Pošto policija uèini uviðaje na licu mesta, detaljno isledi krivice, sprovede sva akta na dalji rad.

Sud je odreðivao pretrese, pozivao svedoke, èinio suoèenja. Državni tužilac, razume se, tražio je da se Marko osudi na smrt; Markov advokat, opet, vatreno dokazuje da je Marko nevin i traži da se pusti u slobodu. Marka izvode na suðenje, saslušavaju, vraæaju opet natrag u zatvor. I on se nekako zbunio od èuda što se sve èini s njime. Najgore mu bejaše što je morao piti vodu, a on na nju nije navikao. Sve bi on lako podneo, junak je, ali oseæaše da mu voda veoma škodi. Poèe se sušiti i venuti. Ni onaj Marko, ni daj bože; lepo doðe èovek kao biljka, vise haljine na njemu kao da nisu njegove, a kad ide, èisto se povodi. Èesto bi u oèajanju jeknuo:

- Ah, bože, ta ovo je gore od proklete azaèke tamnice!

Naposletku sud donese presudu u kojoj, imajuæi u vidu zasluge Markove za srpstvo i mnoge olakšavajuæe okolnosti, osudi Marka na smrt i da plati odštete i sve parniène troškove.

Stvar ode apelaciji, i ona smrtnu kaznu zameni veèitom robijom, jer uze Markove krivice kao delo politièke prirode, a kasacija naðe nepravilnosti i vrati akta sudu tražeæi da se još neki svedoci ispitaju i zakunu.

Dve godine je tako trajala ta sudska procedura, i naposletku i kasacija osnaži preinaèenu presudu kojom se Marko osuðuje na deset godina robije u teškom okovu, a da plati sve kriviène i sudske troškove, ali ne kao politièki krivac, jer je dokazano da ne pripada nijednoj politièkoj partiji.

Naravno da se za ovakvu presudu imalo na umu da je to veliki narodni junak Kraljeviæ Marko i da je ovo suðenje jedinstven sluèaj. Najzad, nije ni bila laka stvar. Našli su se u zabuni i najveæi struènjaci. Kako æeš osuditi na smrt nekog koji je i inaèe pre tolikog vremena umro, pa se nanovo pojavio s onog sveta?

I tako Marko na pravdi boga dopade tamnice. Kako se sudski i krivièni troškovi nisu iz èega drugog imali naplatiti, to se javnom licitacijom odredi prodaja Markova Šarca, odela i oružja. Oružje i odelo odmah otkupi država na veresiju za muzej, a Šarca kupi tramvajsko društvo za gotove pare.

Marka ošišaju, obriju, okuju u teške okove, obuku u belo odelo i sprovedu u grad beogradski. Tu je Marko muèio muke kakve nikada nije ni mislio da može podnositi. Ispoèetka je vikao, ljutio se, pretio, ali se postepeno svikne i mirno preda sudbini. I, razume se, da bi ga za to vreme izdržavanja kazne nauèili èemu i spremili za društvo u kome treba, po izdržanoj osudi, da dela kao koristan èlan, poèeše ga malo-pomalo privikavati korisnim poslovima: nosio je vodu, zalivao bašte i plevio luk, a docnije poèe uèiti da pravi britvice, èetke, kudelje i vazda stvari.

A siromah Šarac vuèe tramvaj jutrom i veèerom, bez prestanka. I on oronuo. Zavodi se kad ide, a èim ga ustave, zadrema i sanja možda sreæno doba kad je pio iz èabra rumeno vino, nosio u grivi zlatne pletenice, na kopitama srebrne potkovice, na prsima zlatna silambeta, a uzdu pozlaæenu, - kada je na sebi nosio u ljutim bojevima i megdanima svoga gospodara i pod njim stizao vile. Sad je omršao: samo koža i kosti, broje mu se rebra, a o kukove možeš torbe obesiti.

Marku je najteže bilo kad se desi sluèaj te ga sprovode nekuda na rad, i vidi svoga Šarca tako propala. Više ga je to bolelo nego svi njegovi jadi. Èesto bi, kad vidi Šarca tako bedna, prolio suze i s uzdahom poèeo:

"Davor, Šaro, davor, dobro moje!..."

Šarac se onda okrene i bolno zarže, ali u tom zazvoni kondukter, i tramvaj krene dalje, a stražar uètivo opomene Marka da produži put, jer mu imponovaše snaga i rast Markov. Tako i ne dovrši reèenicu.

Tako je siroma Marko muèio muke za rod svoj deset godina ne napuštajuæi ideje o osveti Kosova. Tramvajsko društvo je Šarca škartiralo, te ga kupi neki baštovandžija da mu okreæe dolap.

Proðe i tih deset godina muka. Pustiše Marka.

Imao je nešto ušteðena novca što je zaradio prodajuæi razne stvarèice koje je sam izraðivao.

Prvo ode u mehanu te zovnu dva berbera da ga izmiju i obriju, zatim naruèi da mu se ispeèe ovan od devet godina i da mu se primakne dosta vina i rakije.

Hteo je najpre da se tako dobrom hranom i piæem malo ponaèini i da se oporavi od tolikih muka. Posedi tako više od petnaest dana, dok malo oseti da se povratio, pa onda poène smišljati šta da preduzme.

Mislio, mislio, i najzad smislio jedno. Preruši se da ga niko ne može poznati i poðe da prvo potraži Šarca, da i njega izbavi nevolje, pa da onda stane iæi od Srbina do Srbina i da razabere koji su to što su ga toliko zvali, da li su ovo Srblji što ga zatvoriše, i kako æe se najbolje osvetiti Kosovo.

Èuje Marko da je njegov Šarac kod nekog baštovandžije i da tamo okreæe dolap, pa se uputi tamo gde mu rekoše da æe ga naæi. Otkupi ga jeftino, jer ga je onaj i sam hteo dati Ciganima, pa ga odvede jednom seljaku i pogodi se s njim da ga hrani detelinom i da ga neguje ne bi li se Šarac povrnuo. Zaplakao Marko kad je video jadnog Šarca kako èudno izgleda. Onaj seljak beše neki dobar èovek te se smiluje i primi Šarca na hranu, a Marko poðe dalje pešice.

Naiðe iduæi tako na jednog siromašnog seljaka na njivi gde radi i nazove mu boga.

Marko sta s njime razgovarati o ovome, o onome, dok tek uz razgovor reèe:

- Kako bi bilo kad bi sad ustao Marko Kraljeviæ pa da doðe k tebi?

- To veæ ne može da bude - veli seljak.

- Al' baš kad bi došao, što bi ti radio?

- Zvao bih ga da mi pomogne da okopam ovaj kukuruz - našali se seljak.

- Al' kad bi te on pozvao na Kosovo?

- More, æuti, brate slatki, kako te Kosovo snašlo! Nemam kad da odem u èaršiju da kupim soli i opanke deci. A, vidiš, nema se èim ni kupiti.

- Dobro, brate, ali znaš li ti da je na Kosovu propalo naše carstvo, pa treba Kosovo osvetiti?

- Propao sam i ja, moj brate, gore ne može biti. Vidiš da idem bos?... A dok me stegne plaæanje poreza, neæu znati ni kako mi je ime, a jadno ti mi Kosovo!

Naiðe Marko na kuæu jednog imuænog seljaka.

- Pomozi bog, brate!...

- Bog ti dobro dao! - odgovori ovaj i gleda ga sumnjivo... - A otkud si ti, brate?

- Izdaleka sam, pa bih rad da proðem ovuda da vidim kako žive ov
_________________
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku Poalji email
Dejan_Ig
Kandidat za predsednika TS
Kandidat za predsednika TS


Pridruio: 23 Feb 2007
Poruke: 1022
Lokacija: Boka

PorukaPoslao: Ned Okt 26, 2008 12:29 am    Naslov: Odgovoriti sa citatom

I sto bi reko znameniti Sterdzogla''Sve ce to narod pozlatiti kako napisa Janko Veselinovic''
Nazad na vrh
Pogledaj profil korisnika Poalji privatnu poruku
Prikai poruke iz poslednjih:   
Napii novu temu   Odgovori na poruku    Trstenik forum -> Umetnost Sva vremena su GMT + 1 sat
Strana 1 od 1

 
Skoi na:  
Ne moete pisati nove teme u ovom forumu
Ne moete odgovarati na teme u ovom forumu
Ne moete menjati vae poruke u ovom forumu
Ne moete brisati vae poruke u ovom forumu
Ne moete glasati u ovom forumu


Powered by phpBB © 2001, 2005 phpBB Group